Crkva slavi svetkovinu Srca Isusova i u otajstvu toga božanskog Srca posvećuje također cijeli mjesec lipanj.
"Prigibam koljena pred Ocem, ... neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjega čovjeka" (Ef 3,14-16). Tako moli Kristov apostol riječima poslanice Efežanima.
Crkva slavi svetkovinu Srca Isusova i u otajstvu toga božanskog Srca posvećuje također cijeli mjesec lipanj.
A tko će moći biti bliži Sinovljevu Srcu nego Majka? Srce je Isusovo "oblikovano od Duha Svetoga u krilu Djevice Majke". Bog koji "daje život", koji se "povjerava čovjeku", započeo je djelo svoje rasporedbe spasenja, tako da je postao čovjekom. Upravo u djevičanskom začeću i rođenju od Marije započinje njegovo ljudsko srce, "oblikovano od Duha Svetoga u krilu Djevice Majke".
Stoga zajedno s njom "prigibamo koljena pred Ocem". I zajedno s njom molimo da pobožnost Srcu Otkupitelja svijeta, po Duhu Svetom, u svima nama ojača unutarnjega čovjeka.
Značenje toga "snažnog pojačanja unutarnjega čovjeka" - koji je djelo Duha Svetoga što djeluje u našim srcima - objašnjava nam nastavak poslanice Efežanima u kojoj čitamo: "Po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti... ljubav Kristovu koja nadilazi svaku spoznaju da se ispunite do sve punine Božje" (Ef 3, 17-19).
To može napraviti samo Duh Sveti u našem ljudskom duhu. Samo Duh Sveti može pred nama otvoriti tu puninu "unutarnjega čovjeka", koji ne smije biti zaokupljen samo onim što prolazi "nego se mora ukorijeniti i utemeljiti" u onoj "ljubavi" koja ne prolazi. Ta se ljubav objavljuje u ljudskom Srcu njegova Sina.
Isusovo je srce, kao i svako ljudsko srce, središte, svetište u kojem posebnim ritmom kuca duhovni život. Srce, nenadomjestivi odjek svega što ljudski duh doživljava. Svako je ljudsko srce pozvano da kuca ritmom pravde i ljubavi. Po tome se mjeri pravo čovjekovo dostojanstvo.
Srce Isusovo kuca ritmom pravde i ljubavi prema samoj božanskoj mjeri! Upravo to je Srce Boga-Čovjeka. U njemu se do kraja mora izvršiti sva Božja pravednost prema čovjeku, a također, u određenom smislu, čovjekova pravda prema Bogu. U ljudskom Srcu Sina Božjega čovječanstvu se pruža pravednost samoga Boga. Ta je pravednost u isto vrijeme sam dar ljubavi. Po Isusovu Srcu ljubav ulazi u povijest čovječanstva kao sama Ljubav: "Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca" (Iv 3, 16).
Kristovo životni je prostor blaženika: mjesto gdje ostaju u ljubavi, uzimajući iz njega vječnu i bezgraničnu radost. Beskrajna žeđ za ljubavlju, tajnovita žeđ koju je Bog stavio u ljudsko srce, smiruje se u božanskom Kristovu Srcu. Tu se u punini očituje Otkupiteljeva ljubav prema ljudima kojima je potrebno spasenje; Snažna želja koja se na zemlji izražavala uzdahom: "Dođi, Gospodine Isuse!" (Otk 22, 20), sada se na Nebu preobražava u gledanje licem u lice, u mirnom posjedovanju, u stapanju života: Kristova u blaženicima i blaženika u Kristu!
S Bezgrješnom Djevicom želimo uprijeti svoje oči u svjetlo toga divnog otajstva: pravednost koja se objavljuje kao Ljubav! Ljubav koja do vrha ispunjava svaku mjeru pravednosti! I nadmašuje ju!
Ivan Pavao II.
