Svi smo mi u životu bar nekoliko puta bili pozvani na neku svadbu. Odbiti poziv na vjenčanje bila bi velika uvrjeda za mladence i stoga pomno pazimo da se lijepo pripremimo za svadbu. Jedna od prvih pomisli nam je što ćemo obući.
Mt 22, 1-14
U ono vrijeme: Isus ponovno prozbori svećeničkim glavarima i starješinama naroda u prispodobama: »Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!’ Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali. Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!’ Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju.« Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.«
Svi smo mi u životu bar nekoliko puta bili pozvani na neku svadbu. Odbiti poziv na vjenčanje bila bi velika uvrjeda za mladence i stoga pomno pazimo da se lijepo pripremimo za svadbu. Jedna od prvih pomisli nam je što ćemo obući. Vrlo dobro pazimo da nam odjeća nije negdje poderana ili da kojim slučajem nije predugo stajala u ormaru.
Isus u današnjem evanđelju koristi motiv svadbe. Taj motiv svadbe se proteže kroz cijelo Sveto pismo poprimajući različitu simboliku. U ovom slučaju svadba je konačni dolazak i proslava Sina Božjega. Kralj priprema svadbu za svoga sina i to sigurno nije obična svadba. Na kraljevskim vjenčanjima uvijek se očekuju raskoš i najbolja jela i pića.
Zanimljivo je da uzvanici odbijaju doći na svadbu kraljeva sina. Oni poziv nisu shvatili kao veliku počast za njih, nego čak ubijaju kraljeve glasnike. Ubojstvo kraljevih glasnika zapravo je slika proroka koji su proganjani i ubijani jer su pozivali Izrael na obraćenje i naviještali Božje spasenje. Čitajući tekst, vidimo da kralj ne odustaje, nego i dalje želi da se gozba održi i da svadba njegovog sina bude veliki događaj. Naređuje svojim slugama da pozovu sve na koje naiđu - i dobre i zle, tako da se na kraju napunila cijela svadbena dvorana. Čitamo dalje da kralj ulazi i pogledava goste te nailazi na jednoga koji nije obukao svadbeno ruho. Očito ovaj uzvanik nije ozbiljno shvatio poziv na svadbu i nije se obukao dostojno. Za kaznu je izbačen sa slavlja u tamu, gdje je plač i škrgut zubi.
Sigurno da nitko od nas ne bi htio biti izbačen iz svadbene dvorane. Vrata bi se za nama zatvorila, a mi bismo ostali vani slušajući radosne pjesme i veselje. Sam Gospodin nam je rekao da odlazi svome Ocu da nam pripremi stanove. Gospodin je za svakoga od nas pripravio gozbu, kao što nam je pripravio i svadbeno ruho ukrašeno najljepšim nitima njegove prolivene krvi na križu. Svadbeno ruho jesu naše krsne haljine ubijeljene u krvi Jaganjčevoj. Nemojmo dopustiti da ih izjede moljac grijeha ili da izgube svoj sjaj stojeći u kutu ormara. Nastavimo ih ukrašavati draguljima kreposti da još više sjaje. Sva ljepota i jest u tome što nam je darovano ruho i sloboda da ga ukrašavamo ili da ga, naprotiv, zapustimo.
Uzvanici na svadbi nikada ne bi trebali ostati gladni i žedni. Na to se uvijek mora paziti i svakome mora doteći, ali svadba ne bi trebala biti samo jelo i piće, nego i radost što možemo vidjeti mladence koji su lijepi i radosni. Kad bismo bili pozvani na kraljevsku svadbu, sigurno bi nam više značilo to što možemo vidjeti kralja i njegov dvor. Gozba u Božjem kraljevstvu jest gledanje Kralja koji je zaogrnut slavom i ljepotom, a mi bismo onda bili dionici te gozbe. Požurimo provjeriti svoje haljine i na vrijeme ih spremimo da se vrata svadbene dvorane ne bi zatvorila, a mi ostali u tami, gladni, žedni i bez pjesme.
