Neka se vaše srce otvori prema Bogu

 
Poruka, 25. travanj 2012

„Draga djeco! I danas vas pozivam na molitvu i neka se vaše srce dječice otvori prema Bogu kao cvijet prema toplini sunca. Ja sam s vama i zagovaram za sve vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“ 

__________piše: fra Ljubo

Blažena Djevica Marija u poruci prošlog mjeseca pozvala nas je na rast u svetosti. A sredstvo na tom putu je molitva, i to ne prigodna molitva, nego molitva koja je postala potreba u našem životu. Kao što je potrebna hrana i zrak našem tijelu tako je i molitva potrebna našem duhovnom životu.
 

I u ovoj poruci Djevica Marija nas poziva na molitvu koja je nezaobilazno sredstvo našeg duhovnog rasta. Ona ujedno koristi jednostavnu sliku prirode, sliku cvijeta koji treba toplinu kako bi mogao rasti i pokazati svu svoju raskoš i ljepotu. Tako je i s našim srcem koje treba Božju toplinu, milost i ljubav kako bi zasjalo svim svojim sjajem, jer je naše srce stvoreno na Božju sliku. 
 

Nakon što je priroda „mirovala“ zimi tako dolazi proljeće u kojem se priroda budi i otvara toplini sunca na kojem sve razraste i zablista u svojoj ljepoti. Tako je nekako i s našim duhovnim životom. Postoje u našem životu trenuci hladnoće, zime, boli i razočaranja. I u tim trenucima duboko u sebi osjećamo da takva stanja ne mogu trajati vječno. U sebi slutimo da će zasjati sunce i pojaviti se svjetlo na obzorju koje će rastjerati tamu. Tako je bilo i s Isusovim učenicima. I oni su proživjeli ljepotu boravka s Isusom. Gledali su i doživljavali Njegovu svemoć, brojna čudesa koja je činio. Osjećali su se privilegiranima da mogu biti tako blizu Isusu. A onda šok i nevjerica. Taj isti Isus koji je bio tako svemoćan odlazi na križ. Biva izrugan i odbačen. A oni, njegovi učenici, u strahu bježe na sve strane. Nakon Isusove smrti u njima je bila smrt i tama. Ne traže oni Isusa nego Uskrsli traži njih. Susreo ih je zaplašene iza zatvorenih vrata. Nisu bila samo vrata zatvorena nego i njihova srca. Uskrsli Isus ih susreće ponovno u njihovoj boli i zatvorenosti. On im iznova otvara oči podsjećajući ih na ono što kažu Pisma. I ne samo oči nego im Isus otvara i prosvjetljuje srca. „Tada rekoše jedan drugome: „Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putom govorio, dok nam je otkrivao Pisma?“ (Lk 24, 32). 
 

Događa se, nažalost, da čovjek zatvori svoje srce uslijed negativnih iskustava i rana koje u sebi nosi. Čovjek može kružiti, u duhovnom smislu, oko sebe, oko svojih rana. Tako se dogodilo i s Isusovim učenicima. Strah se uvukao u njihova srca i priječi ih da idu ususret drugima i životu. Mislili su da Isusa nema više te su se osjećali kao da su izgubili tlo pod nogama. Uskrsli Isus nije dopustio da njegovi učenici ostanu zatvoreni u svoje strahove i rane. On ispunjava svoje riječi obećanja. Obećao je da nas neće ostaviti siročad. Potražio ih je i susreo na putu u Emaus, te ih je pronašao iza zatvorenih vrata. Ušao je u njihove rane. Uskrsli Isus također je imao rane. Pokazuje ih svojim učenicima. Uskrsli ostaje „ranjen“. To su rane koje zadobivaju drugi smisao i značenje. To su preobražene rane koje donose spas i ozdravljenje. 
 

“Biser nastaje u ranjenim školjkama. Bol, koja ih razdire, pretvaraju one u dragulj”. Iz Kristovih rana nastali su izvori spasenja za naš život. I rane na Uskrslom nam govore da je moguće da iz naših rana nastanu biseri. Uskrsli i nas želi i može susresti kao i svoje učenike. On ne želi da zatvorimo svoje srce zbog rana, negativnih iskustava i razočaranja. Samo onaj liječnik može nekoga izliječiti koji je i sam ranjen, rekli su stari Grci. Tamo gdje sam jak ne može u mene prodrijeti netko drugi. Ondje gdje sam slomljen, tamo može Bog u mene prodrijeti, a mogu unići i ljudi. Tu se susrećem sa svojim pravim ja, sa slikom koju je Bog o meni stvorio.
 

Djevica Marija nam želi otvoriti oči kako bi spoznali da je naše srce poput cvijeta koje treba toplinu Božje milosti i ljubavi koja jedina može preobraziti i darovati našem srcu novi život. 

Kao što je za rast biljke potrebno pripremiti zemlju, posaditi biljku, zaliti je i okopati tako je i s našim srcem. Ne postoji magični štapić za otvaranje srca. Postoje samo uvjeti koje čovjek mora ostvariti i biti strpljiv. Ti uvjeti su: biti discipliniran u molitvi, tj. imati svakodnevno vrijeme za molitvu, naći odgovarajući prostor za molitvu, meditirati Sveto pismo, ostajati u tišini, imati određene molitve ali i razmjenjivati iskustva s drugima. 
 

Znakovi po kojima spoznajemo da li se srce otvorilo Bogu jesu mir, radost. Kad su učenici susreli Uskrslog i čuli njegove riječi: „Mir vama“, doživljavali su mir i radost. To je bio znak da su istinski susreli Uskrsloga. I nama se može dogoditi susret s Uskrsli, ne samo apostolima. I mi možemo i trebamo u molitvi susresti Uskrslog. 

 

Obraćamo se Tebi, Djevice Marijo, koja si puna milosti i zahvaljujemo ti jer si Majka strpljiva, vjerna, prisutna po svojim ukazanjima u našim životima. Hvala ti jer ne prestaješ zagovarati za nas. Hvala ti za duboku želju u tvome srcu da se i naša srca otvore Božjoj ljubavi kojoj si Ti potpuno otvorena. Zagovaraj i za nas da budemo i mi jednodušni i postojani u molitvi kako bi mogli primiti Isusovo obećanje: dar Duha Svetoga koji prosvjetljuje, nadahnjuje i daruje novost Božjeg života u nama. Amen.