Bogu je dovoljan naš pristanak, naš Da kojim ćemo dopustiti da On bude Gospodar našega života. Potreban Mu je naš pristanak kako bi mogao doći k nama i po nama u ovaj svijet.
Poruka, 25. siječanj 2011
„Draga djeco! I danas sam s vama, gledam vas i blagoslivljem te ne gubim nadu da će se ovaj svijet promijeniti na dobro i da će mir vladati u srcima ljudi. Radost će zavladati svijetom jer ste se otvorili mome pozivu i Božjoj ljubavi. Duh Sveti mijenja mnoštvo onih koji su izrekli "da". Zato vam želim reći: hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
____________piše: fra Ljubo
Bog, kao dobri Otac, ne prestaje tražiti čovjeka, njegovo lice i njegov pogled. Božji pogled u stanju je čovjeka promijeniti, ozdraviti i izvesti iz mraka u život. Čovjeku ostaje slobodan izbor kako će odgovoriti na taj Božji pogled. Vidimo primjer u evanđelju kako bogati mladić nije odgovorio na Isusov pogled. „Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu...“ (Mk 10, 21). Unatoč Isusovu pogledu punom ljubavi mladić je okrenuo svoj pogled, svoje lice od Isusa. U evanđelju vidimo prvi susret učenika s Isusom. Andrija dovodi svoga brata Petra Isusu, „a Isus ga pogleda i reče: „Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa! – što znači Petar – Stijena.“ Isusov pogled mijenja i preobražava Petra. U drugoj prilici susrećemo nekog čovjeka koji moli Isusa: „Učitelju, molim te pogledaj mi sina“ (Lk 9, 38). To su Božji pogledi prepuni milosti i ljubavi. Biti pod Božjim pogledom znači imati puninu života, kako to jasno kaže psalmist: „Moje mi srce govori: "Traži lice njegovo!“ Da, lice tvoje, o Jahve, ja tražim. Ne skrivaj lica svoga od mene“ (Ps 27, 8-9).
Snagu i svemoć Božjeg pogleda doživjela je i Blažena Djevica Marija. Iskusila je kako je Bog pogledao na nju i zato pjeva: „klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje“ (Lk 1, 47-48a). Ona koja je ispunjena Bogom, koja je puna Boga gleda nas Božjim pogledom ljubavi koji ne osuđuje nego potiče i poziva na novi život.
I ovom svojom porukom želi nam dati do znanja da je s nama i da njezin majčinski pogled počiva na nama. I svoju poruku od 25. studenoga 2010. Gospa započinje riječima: „Gledam vas i vidim u vašem srcu smrt bez nade, nemir i glad.“ Može nam izgledati kako je poruka ovog mjeseca drugačija od poruke koju je izrekla u studenom. Djevica Marija koja je sva sveta i čista vidjela je u našim srcima smrt bez nade, nemir i glad, a sada nam govori kako ne gubi nadu. U ovoj zadnjoj poruci vidim kako nam naša nebeska Majka Marija želi ove svoje riječi staviti u naša srca. Želi da nikada ne izgubimo nadu u pobjedu dobra i mira. Zna da smo slabi i nemoćni i da je u nama smrt ako se udaljimo od Boga. Isto tako zna da Bog ima zadnju riječ na kraju ljudske povijesti. Bogu je dovoljan naš pristanak, naš "da" kojim ćemo dopustiti da On bude Gospodar našega života. Potreban Mu je naš pristanak kako bi mogao doći k nama i po nama u ovaj svijet. Djevica Marija u svom je životu sama iskusila Božju svemoć: „Jer, Bogu ništa nije nemoguće“ (Lk 1, 37). Bio je dovoljan Marijin pristanak, Marijin "da" Bogu kako bi preko nje spasenje, Isus Krist, došao na ovu zemlju da nas otkupi. Cijeli njezin život stao je u riječi: „Evo sluškinje Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!“ (Lk 1, 38) Djevica Marija vjeruje kako i mi možemo poput nje Bogu povjerovati i reći svoj "da". Upravo zato Majka Marija ne gubi nadu i vjeruje u pobjedu dobra, mira i radosti koje nam dolaze od Boga.
Na nama je neprestano se okretati Djevici Mariji koja je i sama na putu vjere prispjela sve do „noći vjere“ kad je na Kalvariji bila sudionicom muke i smrti svoga Sina. Trebamo se okretati tolikim svjedocima u vjeri kako bismo, poput Abrahama, mogli povjerovati, „u nadi protiv svake nade“ (Rim 4, 18). Nadati se poput Abrahama, koji je bio u situaciji da izgubi Izaka, jedinoga sina na kome je počivalo od Boga dano obećanje za budućnost.
Nada je krepost na kojoj počiva zgrada našeg duhovnog života kako nas uči Katekizam Katoličke Crkve: „Duh Sveti..., uči nas da se molimo u nadi. A s druge strane molitva Crkve i osobna molitva podržavaju u nama nadu“ (KKC 2657).
I papa Benedikt XVI. u enciklici „Spe salvi“ govori nam: „Prvo i osnovno mjesto učenja nade jest molitva. Kada me nitko više ne sluša, Bog me i dalje sluša.“ I naš Gospodin Isus ostavio nam je primjer kad je bio napastovan protiv nade: probdio bi noć u molitvi. Uz molitvu nam je potrebno neprestano usvajati raspoloživost koju je Marija izrekla svojim „da“. Pristati i reći "da" na sve što nam Gospodin šalje.
Pomolimo se: Blažena Djevice Marijo, ti koja si proživjela iskustvo kušnje protiv nade, izmoli nam čvrstu nadu u Gospodina koji je jedini izvor nade. Izmoli nam milost i iskustvo Isusova pogleda na nama, kako bismo mogli doživjeti preobražavajuću snagu Božje milosti i ljubavi koja ne osuđuje nego prašta, ozdravlja i spašava. Nauči nas vjerovati u dobro i pobjedu dobra jer je Gospodin sama dobrota. Hvala ti Marijo jer riječi ove svoje poruke želiš utisnuti u naša srca kako ne bismo nikada izgubili nadu.
Posebno ti prikazujem sve one koji su napastovani protiv nade, sve one koji očajavaju nad sobom i svojom životnom situacijom. U tvoje ruke želim staviti sve koji su u napasti da sebi oduzmu život jer ne vide izlaz iz svoje situacije. Neka tvoj majčinski pogled donese svjetlo i mir u naša srca, naše obitelji i ovaj svijet. Amen.
