Moliti krunicu ne znači sakriti se negdje u kutku i živjeti daleko od svijeta i života. To znači otvoriti svoje srce za tuđe potrebe i nadići vlastite križeve, kako bismo sve mogli predati Isusu i Mariji da oni ponesu i čuvaju u svojim svetim srcima.
Svibanj je. Zakoračili smo u još jedan Marijin mjesec koji je posvećen molitvi krunice. Mjesec kojeg posebno volimo, mjesec u kojem kroz krunicu uranjamo u dubinu Božje ljubavi, mjesec u kojem smo posvećeni Majci koja nas istinski ljubi.
Sveta Krunica je ponizna i moćna, savršena i čudesna molitva! Ona je molitva našega života. To je molitva za svakoga. Bez nje smo slabi i nemoćni, a moleći krunicu postajemo jači i snažniji u Duhu.
Sveti Franjo Asiški je na osobit način ljubio Blaženu Djevicu Mariju i rado je razmišljao o Isusovu životu čitajući i meditirajući Sveto pismo koje je Božja riječ upućena čovjeku, i u kojoj je sveti Franjo otkrivao dublji smisao i ljepotu svoga poslanja. Sa svojom braćom redovnicima molio je krunicu, i oni su živjeli od te molitve, tako jednostavne i uzvišene. Krunicu zovemo i molitvom zajedništva.
Moliti krunicu ne znači ništa drugo nego tražiti način da budemo s Isusom i Marijom. Moliti krunicu ne znači sakriti se negdje u kutku i živjeti daleko od svijeta i života. To znači otvoriti svoje srce za tuđe potrebe i nadići vlastite križeve, kako bismo sve mogli predati Isusu i Mariji da oni ponesu i čuvaju u svojim svetim srcima.
Biti s njima ne znači nemati muka i problema, već unatoč tome nikada ne biti ogorčen. Biti s njima ne znači biti pošteđen prezira i razočaranja, već imati snagu uvijek oprostiti i nikada ne tražiti osvetu. Ići s njima znači ići novim putem čovjeka koji vjeruje u Boga, stvoritelja svega novog.
Svaka se molitva može na brzinu dovršiti tako da sve izmolimo, a da ne susretnemo Isusa i Mariju. Ako tako činimo, prijeti nam opasnost da nam to vrijeme postane izgubljeno i besmisleno te da nikada ne zavolimo molitvu. Baš kao u susretu s prijateljem - ako nikada nemamo vremena ili ako ono vrijeme koje odvojimo za njega bude kratko, a ono što govorimo samo smrsimo - takvo prijateljstvo kopni i gasi se.
Vrhunac čašćenja svibanjske kraljice trebalo bi biti ono na što nas Marija oduvijek majčinski strpljivo upućuje – klanjanje pred Presvetim kao vrhunac njenog majčinskog zagovora, kao što je to istinski izrečeno u onoj poznatoj „po Mariji k Isusu“. Mariju častimo tako što svoje srce otvaramo njoj, njezinu sinu, ali i svim ljudima u svojoj okolini. Bezbrojne su prigode u danu kada možemo, makar na minutu, zastati i uputiti joj misao punu ljubavi i vjernosti te u tom duhu proživjeti cijeli taj dan.
Sveti Ivan Pavao II. je na poseban način bio zaljubljenik u svetu krunicu. Znao je reći: „Krunica je moja najdraža molitva“. Zato kroz ovaj proljetni i veseli svibanj uzmimo Gospu kao učiteljicu koja će nas pratiti na našem putu kako bismo mogli izbliza slijediti Gospodina.
