U petom slavnom otajstvu razmišljamo kako je Blažena Djevica Marija okrunjena za Kraljicu neba i zemlje...
»I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.« (Otk 12,1)
Crkva u svojoj dogmatskoj konstituciji Lumen Gentium na posebno mjesto postavlja Blaženu Djevicu Mariju. Ističe između ostaloga sljedeće: »Na kraju je neokaljana Djevica, sačuvana slobodnom od svake ljage istočnoga grijeha, budući da je dovršila tijek zemaljskog života, tijelom i dušom bila uznesena u nebesku slavu; Gospodin ju je pak uzvisio kao Kraljicu sviju, da bude potpunije suobličena sa svojim Sinom, Gospodarem gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću.“« (LG 59)
Nakon što je završila svoje poslanje na zemlji i bila uznesena dušom i tijelom, prima zasluženu nagradu od svoga Sina i postaje Kraljicom neba i zemlje. Uzdignuta je iznad svih i svega stvorenoga. Još od samih početaka, kada je prihvatila biti majkom našega Kralja, kako nas izvještavaju izvori iz Svetog pisma, bila je izabrana za kraljicu svega stvorenoga, jer je postala majkom samog Kralja. I kao takva, postala je za vijeke posrednicom između svojeg Sina i ljudi, kao onda u Kani Galilejskoj. Marija nijedno djelo nikada nije učinila svojom vlašću ili moći nego je to uvijek bilo zagovorom kod samoga Boga. Kako Marija, tako i svi sveci i blaženici i svi oni kojima se utječemo u zagovor. Svaka dobivena milost, pomoć ili bilo što drugo ne dolaze nam izravno od osobe kojoj smo se molili, nego zagovorom i zauzimanjem te osobe za nas kod Boga. Božjom ljubavlju i smilovanjem onda bivamo uslišani. No ako nam se usrdna molitva ne bi ispunila, ne smijemo kriviti tu osobu kojoj smo se molili, nego jednostavno se molitva ili prošnja nije slagala sa Božjom tajnovitom providnošću ili Njegovim planom s nama.
Ali moramo znati da nam Bog na poseban način iskazuje svoju ljubav preko naše Majke. Jedno »Da« promijenilo je ljudsku povijest. Od toga trenutka svaki čovjek je dobio priliku za spasenje. Svoju neizmjernu ljubav Majka nam je pokazala kako za vrijeme cijelog Isusovog života, tako na poseban način za vrijeme Isusove muke i patnje. Marijin život je »ključ« razumijevanja našeg običnog života, kojeg provodimo ovdje na zemlji, a usmjeren je prema nebeskoj stvarnosti. Svojim životom nam je dala najsvjetliji primjer kako, ako želimo biti Kristovi, bi trebao izgledati naš život. Ponizno, tiho, u molitvi, ljubavi prema bližnjemu, u žrtvovanju, odvažnosti. Svaka ova stepenica korak je bliže kraljevstvu nebeskom, korak je bliže našoj Majci, uistinu našoj pravoj Kraljici. Gdje vjerujem i sada pjeva svoj »Magnificat« jer doista joj učini silna djela.
Ona se nalazi u središtu Crkve. Ako je Krist glava mističnog tijela Crkve, onda je Marija srce. U suradnji s Duhom Svetim posvećuje se novoj zadaći, a to je pomiriti i privesti sve ljude k Bogu u njegovo kraljevstvo. Sve, bez razlike. Sam je rekao da mu kraljevstvo nije od ovoga svijeta. U tom kraljevstvu Marija skupa s Isusom vlada mudrošću Duha Svetoga i neizmjernom majčinskom ljubavlju prema svakom čovjeku. Iako nam se možda čini da je naša Majka negdje daleko, nije nam blizu, više nego ikada danas je ona s nama, jer danas smo najpotrebniji njezinog zagovora i njene pomoći. Zna ona to i sama, zato nas neprestance poziva na obraćenje, na molitvu, kako osobnu tako zajedničku, poziva na ljubav.
Potaknuti Majčinskom neizmjernom ljubavlju koja izvire iz njenog presvetog i
prečistog srca, pokrenimo se i mi. Probudimo se iz mrtvila naše svakodnevnice,
osvrnimo se oko sebe, umjesto pognutog i smrknutog pogleda uzdignimo glavu i
uputimo svoje oči prema gore, prema svjetlosti, prema našoj Majci, našoj
Kraljici.
