ČITAJTE, MEDITIRAJTE SVETO PISMO

 

 

Poruka Blažene Djevice Marije, njezina majčinska ljubav ostaje nepromijenjena i nakon više od trideset godina njezinih ukazanja u Međugorju. Istim žarom i ljubavlju nas poziva, kao na počecima ukazanja, na molitvu srcem. Duljina Gospinih ukazanja nam govori o njezinoj želji i čežnji da promijeni i obnovi naša srca. Potrebno nam je novo srce i novi duh kojim ćemo Boga zazvati. Srce je mjesto gdje čovjek susreće Boga. Izvanjski vjerski čini nisu dovoljni ako srce nije u skladu s njima. Zato nam Gospa u poruci od 20. rujna 1984. kaže: “Draga djeco! Danas vas pozivam da počnete s postom od srca. Ima dosta ljudi koji poste, ali zato što svi poste... Postao je običaj koji nitko ne želi prekinuti. Draga djeco, postite i molite srcem!” Čovjek ima tu strašnu sposobnost da bude dvoličan. Ali Boga ne možemo prevariti, jer „Bog istražuje srce i ispituje bubrege“, i razotkriva naše laži za naše spasenje.
 

Božja riječ nam daje sigurnost da ćemo naći Boga ako ga budemo tražili svim srcem svojim i svom dušom svojom (usp. Pnz 4, 29). Upravo nas u ovoj poruci Gospa upućuje na čitanje i meditaciju Riječi Božje koja nam je objavljena u Svetom pismu. U Svetom pismu nam sam Bog progovara. Bog je svoju riječ izgovorio nadahnjujući ljude koji su te riječi zapisali. Biblija nije prije svega povijesna knjiga. To nije riječ prošlosti nego sadašnjosti. Bog iza svoje riječi stoji cijelom svojom osobom. To je riječ koja se tiče nas i našega života, odnosno naše vječnosti. 
 

Čitati Sveto pismo znači pristupiti mu s vjerom, uzeti ga k srcu. To znači slušati ga srcem i čuti što mi to govori danas. Kroz čitanje Biblije otkrivam stanje svoga života, svoje vjere i svog odnosa s Bogom. U Bibliji otkrivam kako Bog ne šuti nego i danas govori, kao što je nekoć govorio i djelovao. Kroz Božju riječ razumijevam svoju prošlost, stojim u sadašnjosti i usmjeren sam u budućnost. 
 

Djevica Marija, koja je darovala svoje srce i tijelo da se u njoj nastani Riječ Božja zna da je u toj Riječi život. Bog je govorio njezinom srcu i ona zna da On i danas želi govoriti našim srcima. Ona zna da je ta „Riječ posve blizu tebe, u tvojim ustima i u tvome srcu da je vršiš“(Pnz 30, 14). Kad čitamo biblijski tekst onda u vjeri znamo da ga nije izgovorio i napisao bilo tko. To je Božji govor koji se upravo po tom tekstu uvijek čuje i odjekuje kroz sva vremena. Gospodin i nama, i meni i tebi danas, želi osobno nešto reći. Zato je važno prići Svetom pismu sa stavom: Gospodine, što mi želiš reći? I osluškivati u svome srcu i svojoj savjesti, poput mladog Samuela reći: Govori Gospodine, sluga tvoj sluša. 
 

Kad se u čitanju nađemo pred Božjom riječju nemamo se kamo skloniti. Tu smo na brisanom prostoru. Tu osjećamo istinu riječi iz poslanice Hebrejima: “Jer, živa je riječ Božja, djelotvorna i oštrija od svakog dvosjeklog mača; ona prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine; ona sudi i nakane i misli srca. I nema stvora njoj sakrivena, nego je sve golo i otkriveno očima onoga komu moramo dati račun (Heb 4, 12-13). 
 

Čitajući Sveto pismo možemo upasti u krizu koje su za naše dobro. Riječ Božja nas želi protresti i izvesti na svejtlo dana neka ponašanja koja nam možda izgledaju normalna i u koja bismo se mogli zatvoriti. Gospa nas poziva na molitvu s Biblijom. Moliti s Biblijom znači biti na najsigurnijem temelju i na najboljem i najčistijem izvoru molitve. Drugi vatikanski koncil u dogmatskoj konstituciji o "Božanskoj objavi" (25) jasno ističe: "Čitanje Svetoga pisma treba pratiti molitvu: da ono postane razgovor između Boga i čovjeka. Jer, 'Njemu govorimo kad molimo, Njega slušamo kad čitamo božanske poruke', kaže sv. Ambrozije." A sv. Jeronim je bio još izravniji: "Ne poznavati Pisma to znači ne poznavati Krista". Kristova se molitva u meni treba hraniti i napajati na Božjoj Riječi. Sabor Sveto pismo smatra hranom za vjernike, jednako kao i euharistiju. Sveti Jeronim je rekao: „Tijelo Kristovo jedemo i njegovu krv pijemo u euharistiji, ali i u čitanju Svetoga pisma.“ 
 

Sveto pismo je od životne važnosti u duhovnim borbama. U apostolskoj pobudnici Novo Millenio Ineunte u kojoj Crkvi nudi svoj program za treće tisućljeće, papa Ivan Pavao II. kaže da je kršćanin koji ne moli u opasnosti. Na sličan način možemo reći da je u opasnosti kršćanin koji redovito ne čita Božju riječ. To je pitanje života i smrti: „Čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz usta Gospodnjih“ (Pnz 8,3). Obilježje Božje riječi – kada je se čita i razumijeva u Duhu Svetome – jest da je ona u konačnici uvijek riječ ohrabrenja, čak i onda kada oštro prokazuje grijeh, što katkada i čini. Čitanje Riječi nije bezazlena stvar. Božja riječ može nas protresti poput pravoga potresa i žestoko staviti pod znak pitanja naše nagodbe sa zlom, no njezin cilj nije nikada naša osuda. Ako i raskrinkava naš grijeh, istovremeno nam kazuje da je praštanje moguće. Čitati Riječ znači ući u rizik: rizik da nas ona radikalno stavi pod znak pitanja, da nam kaže stvari koje baš i ne bismo htjeli čuti. Ne radimo mi na Bibliji, nego Biblija radi na nama. Kada čitamo u tome duhu, katkada doživljavamo iznenađenja. Može se dogoditi da nas neki redak prati tjednima jer smo osjetili da od nas traži obraćenje. 

 

Gospodine, govori nam, želim slušati tvoju riječ u buci ovoga svijeta, u buci koja katkada vlada i u nama. Tvoja riječ nam je potrebna. Govori Gospodine pa i kada te ne slušamo. Govori i ako naša nutarnja buka guši Tvoj glas! Govori i kad nas Tvoja riječ žari. Gospodine, udijeli nam glad i žeđ, ne za kruhom ili vodom, nego za slušanjem Tvoje Riječi. Gospodine, ti koji tražiš čovjeka, ovdje i sada, udijeli nam naklonost da danas čujemo tvoj glas. Marijo, Majko i Službenice Riječi daruj nam milost da otkrijemo ljepotu i snagu Božje Riječi, tako da čuvajući je u svom srcu postane naša radost i veselje. Amen.