Po krštenju je u našim dušama upisan program božanskoga života. U nama je duboko upisana žudnja za Bogom. Ono što mi čekamo na neki način već je u nama. Već imamo ono za čim čeznemo. Bog je s nama – Emanuel.
Poruka, 25. prosinac 2011
„Draga djeco! I danas vam nosim u naručju mog sina Isusa da vam on da svoj mir. Molite dječice i svjedočite, kako bi u svakom srcu prevladao ne ljudski nego Božanski mir koji ne može nitko uništiti. To je onaj mir u srcu koji Bog daje onima koje ljubi. Vi ste svi po krštenju na poseban način pozvani i ljubljeni, zato svjedočite i molite da bi bili moje ispružene ruke ovom svijetu koji žudi za Bogom i mirom. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
_____________piše: fra Ljubo
Djevica Marija nije apstraktno i udaljeno nebesko biće nego je majka stvarna i bliza. Na osobiti način su to iskusili mnogi u Međugorju kroz proteklih trideset godina njezinih ukazanja. Ona je prošla životni put tako sličan našem putu. Ona je rekla Bogu Da i dobro zna da i mi možemo i trebamo reći svoj Da Bogu kako bi iskusili od punine božanskog života. Marija je od početka bila potpuno otvorena Bogu. Od prvog trenutka svoje egzistencije stajala je izravno pred Bogom, i zato ni jedan trenutak njezina života nije bio izgubljen. Nisu bili izgubljeni Božji darovi za nju u njezinom životu. Kad je Otac nebeski odlučio spasiti čovječanstvo izrekao je svoje Da cijelom čovječanstvu, a Marijin Da je odgovor cijelog čovječanstva Bogu. U Mariji vidimo kako bi trebao izgledati savršeni čovjek, stvoren na sliku Božju. Sve što je Marija dobila od Boga, dobila je radi drugih, radi nas. Postala je Majkom Božjom radi nas. Ukazuje se i donosi nam Isus radi nas. Ona stoji između Isusa i nas ne da nas razdvaja, nego da nas sjedinjuje. Njezina zadaća je da olakša susret Boga i čovjeka.
I danas vam nosim u naručju mog sina Isusa
U Međugorju vidioci svjedoče kako se Gospa prvi put ukazala na Brdu ukazanja s djetetom Isusom u naručju. I ovog Božića dolazi nam s Isusom. U prvom danu ukazanja Djevice Marije, s Isusom u naručju, sadržan je smisao svih njezinih poruka i poziva. Ništa važnije i dragocjenije nam ne može dati doli Isusa Spasitelja. Ona nam donosi Isusa i vodi nas Isusu, i želi da se dogodi Isusovo rođenje u nama, kako bi zaista iskusili što znači nanovo se roditi, preporoditi se.
Što znači biti nanovo rođeni kršćanin? Odgovor na ovo pitanje nalazimo u Ivanovu evanđelju. Isus razgovara s Nikodemom, uvaženim farizejem i članom Velikog vijeća. Nikodem je Isusu došao u noći. Došao je s pitanjima koja je želio postaviti Isusu. Tijekom razgovora s Nikodemom, Isus je rekao: »Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi odozgo, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega.« Nikodem mu odgovori: »Kako se može čovjek, kad je već star, roditi? Zar može po drugi put ući u utrobu majke i roditi se?« Isus odgovara: »Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi iz vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko. Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: treba da se odozgo rodite…« (Ivan 3,3-7). Svi imamo potrebu za novim rođenjem, za promjenom srca. Novo rođenje je djelo Božje. Nanovo se roditi znači iskusiti oproštenje grijeha te ući u novi odnos s Bogom. To nam svjedoči Druga poslanica Korinćanima: »Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor…« (2. Kor 5,17a).
Vi ste svi po krštenju na poseban način pozvani i ljubljeni, zato svjedočite i molite da bi bili moje ispružene ruke ovom svijetu koji žudi za Bogom i mirom .
Tek kao nova stvorenja promijenjena srca bivamo kadri svjedočiti i na duhovan način rađati Isusa u srcima drugih. Na to smo pozvani po krštenju. U naravi našeg kršćanskog poziva je darivati ono što smo bez naših zasluga primili. Isus će to izreći: „Besplatno ste primili, besplatno dajte.“
Mnogo toga Bog nam je darovao preko drugih ljudi. I vjeru baštinimo zahvaljući vjeri onih koji su živjeli prije nas i koji su nam svojim životom svjedočili vjeru. Poslanica Hebrejima nam potvrđuje i ohrabruje nas: »Zato i mi, opkoljeni tolikim oblakom svjedoka, odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji lako zavodi, te ustrajno trčimo na utakmici koja nam je određena« (Heb 12, 1).
Apostol Ivan nam svjedoči: ,,Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali, i što su naše ruke doticale o Riječi života – da, život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo i navješćujemo vam vječni Život, koji bijaše kod Oca i koji se nama očitovao“ (1 Iv 1, 1-2).
Od svjedočanstava vjere živimo, ne samo od onoga što možemo shvatiti svojim razumom. Potrebna su nam proživljena iskustva vjere naših otaca i majki koja nas unose u životni tok. Prenosimo dalje, od usta do usta, iz ruke u ruku, iz srca u srca ono od čega uistinu živimo. Na to nas poziva Djevica Marija. Tako će Bog moći preko nas rađati uvijek iznova svoga Sina Isusa u srcima ljudi. Tako ćemo moći postajati Isusovim majkama u ovome svijetu koji žudi i koji treba Boga.
U Pismu vjernicima sveti Franjo Asiški kaže: „Majke smo kad ga nosimo u svom srcu i tijelu (usp. 1Kor 6, 20) po božanskoj ljubavi i po čistoj i iskrenoj savjesti: rađamo ga po svetom djelovanju koje treba da drugima svijetli dobrim primjerom (usp. Mt 5, 16).
Po krštenju u našim dušama je upisan program božanskoga života. U nama je duboko upisana žudnja za Bogom. Ono što mi čekamo na neki način već je u nama. Već imamo ono za čim čeznemo. Bog je s nama – Emanuel. Krštenjem je njegov život ucijepljen u naš život. Radosni smo i zahvalni za ono što smo od Boga primili ali u isto vrijeme čeznemo da to što smo dobili bude djelotvorno i živo u nama. U Marijinom srcu je čežnja cijelog svijeta za Spasiteljem. Ona tu čežnju najdublje osjeća i proživljava jer je Bezgrešna, jer u Njezinom srcu nema nikakve zapreke Božjoj ljubavi. Neka nas povede sigurnom majčinskom rukom i uvede nas u živi odnos i prijateljstvo s Isusom, Novorođenim Spasiteljem svijeta.
Pomolimo se:
Djevice Marijo, hvala ti što uvijek iznova dolaziš. Ti nikada ne dolaziš sam, nego nam donosiš svoga sina Isusa. Molimo te, kao što si pohodila svoju rođakinju Elizabetu pohodi i naše obitelji, naše živote. Ti si u svom srcu i u svom prečistom krilu nosila Spasitelja svijeta. U utrobi Elizabetinoj Ivan je od radosti zaigrao, neka se i naša srca uzraduju tvome majčinskom pohodu. Neka se prepozna i na nama da smo te susreli, i da smo ti otvorili vrata svojih obitelji i srdaca. Ti si Blažena jer si povjerovala da će se ispuniti sve što ti je rečeno od Gospodina. Neka i naša vjera bude tako snažna da povjerujemo spasenju koje nam Bog po tebi daruje. Neka mir koji nam donosiš preplavi naša srca kako bismo bili nositelji mira svima koje ćemo susretati. Amen.
„Draga djeco! I danas vam nosim u naručju mog sina Isusa da vam on da svoj mir. Molite dječice i svjedočite, kako bi u svakom srcu prevladao ne ljudski nego Božanski mir koji ne može nitko uništiti. To je onaj mir u srcu koji Bog daje onima koje ljubi. Vi ste svi po krštenju na poseban način pozvani i ljubljeni, zato svjedočite i molite da bi bili moje ispružene ruke ovom svijetu koji žudi za Bogom i mirom. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
_____________piše: fra Ljubo
Djevica Marija nije apstraktno i udaljeno nebesko biće nego je majka stvarna i bliza. Na osobiti način su to iskusili mnogi u Međugorju kroz proteklih trideset godina njezinih ukazanja. Ona je prošla životni put tako sličan našem putu. Ona je rekla Bogu Da i dobro zna da i mi možemo i trebamo reći svoj Da Bogu kako bi iskusili od punine božanskog života. Marija je od početka bila potpuno otvorena Bogu. Od prvog trenutka svoje egzistencije stajala je izravno pred Bogom, i zato ni jedan trenutak njezina života nije bio izgubljen. Nisu bili izgubljeni Božji darovi za nju u njezinom životu. Kad je Otac nebeski odlučio spasiti čovječanstvo izrekao je svoje Da cijelom čovječanstvu, a Marijin Da je odgovor cijelog čovječanstva Bogu. U Mariji vidimo kako bi trebao izgledati savršeni čovjek, stvoren na sliku Božju. Sve što je Marija dobila od Boga, dobila je radi drugih, radi nas. Postala je Majkom Božjom radi nas. Ukazuje se i donosi nam Isus radi nas. Ona stoji između Isusa i nas ne da nas razdvaja, nego da nas sjedinjuje. Njezina zadaća je da olakša susret Boga i čovjeka.
I danas vam nosim u naručju mog sina Isusa
U Međugorju vidioci svjedoče kako se Gospa prvi put ukazala na Brdu ukazanja s djetetom Isusom u naručju. I ovog Božića dolazi nam s Isusom. U prvom danu ukazanja Djevice Marije, s Isusom u naručju, sadržan je smisao svih njezinih poruka i poziva. Ništa važnije i dragocjenije nam ne može dati doli Isusa Spasitelja. Ona nam donosi Isusa i vodi nas Isusu, i želi da se dogodi Isusovo rođenje u nama, kako bi zaista iskusili što znači nanovo se roditi, preporoditi se.
Što znači biti nanovo rođeni kršćanin? Odgovor na ovo pitanje nalazimo u Ivanovu evanđelju. Isus razgovara s Nikodemom, uvaženim farizejem i članom Velikog vijeća. Nikodem je Isusu došao u noći. Došao je s pitanjima koja je želio postaviti Isusu. Tijekom razgovora s Nikodemom, Isus je rekao: »Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi odozgo, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega.« Nikodem mu odgovori: »Kako se može čovjek, kad je već star, roditi? Zar može po drugi put ući u utrobu majke i roditi se?« Isus odgovara: »Zaista, zaista, kažem ti, tko se ne rodi iz vode i Duha Svetoga, taj ne može ući u kraljevstvo nebesko. Što je rođeno od tijela, tijelo je; što je rođeno od Duha, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: treba da se odozgo rodite…« (Ivan 3,3-7). Svi imamo potrebu za novim rođenjem, za promjenom srca. Novo rođenje je djelo Božje. Nanovo se roditi znači iskusiti oproštenje grijeha te ući u novi odnos s Bogom. To nam svjedoči Druga poslanica Korinćanima: »Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor…« (2. Kor 5,17a).
Vi ste svi po krštenju na poseban način pozvani i ljubljeni, zato svjedočite i molite da bi bili moje ispružene ruke ovom svijetu koji žudi za Bogom i mirom .
Tek kao nova stvorenja promijenjena srca bivamo kadri svjedočiti i na duhovan način rađati Isusa u srcima drugih. Na to smo pozvani po krštenju. U naravi našeg kršćanskog poziva je darivati ono što smo bez naših zasluga primili. Isus će to izreći: „Besplatno ste primili, besplatno dajte.“
Mnogo toga Bog nam je darovao preko drugih ljudi. I vjeru baštinimo zahvaljući vjeri onih koji su živjeli prije nas i koji su nam svojim životom svjedočili vjeru. Poslanica Hebrejima nam potvrđuje i ohrabruje nas: »Zato i mi, opkoljeni tolikim oblakom svjedoka, odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji lako zavodi, te ustrajno trčimo na utakmici koja nam je određena« (Heb 12, 1).
Apostol Ivan nam svjedoči: ,,Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali, i što su naše ruke doticale o Riječi života – da, život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo i navješćujemo vam vječni Život, koji bijaše kod Oca i koji se nama očitovao“ (1 Iv 1, 1-2).
Od svjedočanstava vjere živimo, ne samo od onoga što možemo shvatiti svojim razumom. Potrebna su nam proživljena iskustva vjere naših otaca i majki koja nas unose u životni tok. Prenosimo dalje, od usta do usta, iz ruke u ruku, iz srca u srca ono od čega uistinu živimo. Na to nas poziva Djevica Marija. Tako će Bog moći preko nas rađati uvijek iznova svoga Sina Isusa u srcima ljudi. Tako ćemo moći postajati Isusovim majkama u ovome svijetu koji žudi i koji treba Boga.
U Pismu vjernicima sveti Franjo Asiški kaže: „Majke smo kad ga nosimo u svom srcu i tijelu (usp. 1Kor 6, 20) po božanskoj ljubavi i po čistoj i iskrenoj savjesti: rađamo ga po svetom djelovanju koje treba da drugima svijetli dobrim primjerom (usp. Mt 5, 16).
Po krštenju u našim dušama je upisan program božanskoga života. U nama je duboko upisana žudnja za Bogom. Ono što mi čekamo na neki način već je u nama. Već imamo ono za čim čeznemo. Bog je s nama – Emanuel. Krštenjem je njegov život ucijepljen u naš život. Radosni smo i zahvalni za ono što smo od Boga primili ali u isto vrijeme čeznemo da to što smo dobili bude djelotvorno i živo u nama. U Marijinom srcu je čežnja cijelog svijeta za Spasiteljem. Ona tu čežnju najdublje osjeća i proživljava jer je Bezgrešna, jer u Njezinom srcu nema nikakve zapreke Božjoj ljubavi. Neka nas povede sigurnom majčinskom rukom i uvede nas u živi odnos i prijateljstvo s Isusom, Novorođenim Spasiteljem svijeta.
Pomolimo se:
Djevice Marijo, hvala ti što uvijek iznova dolaziš. Ti nikada ne dolaziš sam, nego nam donosiš svoga sina Isusa. Molimo te, kao što si pohodila svoju rođakinju Elizabetu pohodi i naše obitelji, naše živote. Ti si u svom srcu i u svom prečistom krilu nosila Spasitelja svijeta. U utrobi Elizabetinoj Ivan je od radosti zaigrao, neka se i naša srca uzraduju tvome majčinskom pohodu. Neka se prepozna i na nama da smo te susreli, i da smo ti otvorili vrata svojih obitelji i srdaca. Ti si Blažena jer si povjerovala da će se ispuniti sve što ti je rečeno od Gospodina. Neka i naša vjera bude tako snažna da povjerujemo spasenju koje nam Bog po tebi daruje. Neka mir koji nam donosiš preplavi naša srca kako bismo bili nositelji mira svima koje ćemo susretati. Amen.
