Radost i nada koju nam Gospa želi donijeti nije običan ljudski stav optimizma. Jedini i stvarni razlog naše nade jest Isus Krist. On je nada Izraela i nada svijeta. Djevica Marija je ona koja je svojim „da“ samom Bogu otvorila vrata našega svijeta.
Poruka, 25. studenoga 2010.
“Draga djeco! Gledam vas i vidim u vašem srcu smrt bez nade, nemir i glad. Nema molitve ni pouzdanja u Boga, zato mi Svevišnji dopušta da vam donesem nadu i radost. Otvorite se. Otvorite vaša srca Božjem milosrđu i On će vam dati sve što trebate i ispunit će vaša srca mirom jer On je mir i vaša nada. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
____________piše: fra Ljubo
Nalazimo se u vremenu došašća, u vremenu nade i iščekivanja rođenja našega Spasitelja. I upravo u ovom vremenu čujemo poruku Blažene Djevice Marije koja nas gleda svojim majčinskim pogledom i vidi naša srca ispunjena tamom, smrću i bez nade. Možemo pomisliti kako to nije naše trenutno stanje srca. Možemo reći kako to Gospa misli na nekoga drugoga, i kako se to nas ne tiče. Ali vjerujem da smo svi, više manje, proživjeli ili ćemo proživjeti i takve trenutke bez nade. A trenuci bez nade su trenuci očaja i mraka. To je stanje kad čovjek osjeća da nema tlo pod nogama i nema čvrsti oslonac na koji se može osloniti. Iskustva i osjećaje vanjske i unutarnje tjeskobe svi poznajemo. U nama postoji želja i nutarnje uvjerenje da nam sve u životu mora ići glatko, da moramo uspjeti, biti zdravi i bez velikih problema. Ipak doživljavamo da je stvarnost drugačija i u opasnosti smo izgubiti vjeru i nadu.
Radost i nada koju nam Gospa želi donijeti nije običan ljudski stav optimizma. Jedini i stvarni razlog naše nade jest Isus Krist. On je nada Izraela i nada svijeta. Djevica Marija je ona koja je svojim „da“ samom Bogu otvorila vrata našega svijeta. Tako se tisućljetna nada nastanila među nama i postala stvarnost.
Otvorite vaša srca Božjem milosrđu... On je mir i vaša nada – govori nam u svojoj poruci Kraljica Mira. Jedina i prava naša nada može biti samo Bog. Naš Bog nas je ljubio i ljudi do kraja. Došao je da imamo život i da ga imamo u izobilju. Život koji nam je Bog obećao jest vječni život. U evanđelju po Ivanu nam sâm Isus objašnjava kakav je to život: „A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskoga Boga, i koga si poslao – Isusa Krista“ (Iv 17,3). Upoznati onoga koji daje život, koji je izvor života i ući u odnos s Njim, znači iskusiti i imati život u punini i sve što trebamo za život.
Papa Benedikt XVI. u svojoj enciklici „Spe salvi“ nam govori o mjestima na kojima se uči nada: „Prvo i osnovno mjesto učenja nade je molitva... Moliti ne znači sići s pozornice povijesti i povući se u privatni kutak sreće. Kada ispravno molimo, u nama dolazi do nutarnjeg pročišćenja, čime postajemo otvoreni za Boga i, upravo tako, također za ljude.“
Izvor nade je molitva, a molitva nužno zahtijeva budnost. Moliti nije lako. To tvrde svi učitelji molitve, kako oni u prošlosti tako i suvremeni. Na molitvenu klimu utječu način mišljenja, stil življenja, promovirane vrijednosti. Zapažamo kako je svijet bučan, prezaposlen, brz, prožet potrošačkim mentalitetom, te kao takav neprikladan za molitveno iskustvo. Osobito danas nije lako moliti.
Naša nebeska Majka nam govori koje su posljedice nedostatka molitve i pouzdanja u Boga. To su smrt bez nade, nemir i glad. Djevica Marija koja je doživjela radost susreta s Bogom preko anđela Gabrijela, isto je tako čula proročke riječi o maču boli i trpljenju koje će zadesiti nju i Božjeg i njezinog sina Isusa. Ni u najtežim trenucima njezinog života na Kalvariji, podno križa, u majčinskom Marijinu srcu nije umrla nada. U Gospinom srcu, dublje od patnje koju je proživljavala, bile su utisnute i riječi anđelove: Ne boj se Marijo.
Dopustimo našoj Majci, Kraljici Mira da nas povede za ruku do Isusa, novorođenog Kralja Mira, kako bismo i sami mogli doživjeti novo rođenje koje nam Gospodin želi darovati i ovog Božića.
Pomolimo se: Obraćamo se tebi, Majko naša, s pouzdanjem i molitvom. Želimo usmjeriti svoj pogled srca i vjere k tebi koja nam dolaziš. Ali još više želimo dopustiti da nas tvoj pogled obasja i pronikne. Želimo dopustiti da nas ti Majko pogledaš i da se naši pogledi susretnu. Upoznaj naša srca i izmoli nam hrabrosti da se susretnemo u dubinama sa samima sobom. U tvoje ruke i u tvoje bezgrešno srce želimo staviti svoja srca. Uči nas ti Marijo vjerovati i nadati se protiv svake nade i u najtežim trenucima našega života kako nikad ne bismo izgubili nadu u Boga koji je naša jedina sigurnost i utvrda.
Molimo te Marijo, posebno kroz ovo vrijeme došašća za sva srca koja su u tami i očaju. Prikazujemo ti sve obitelji. Pohodi ih kao što si pohodila svoju rođakinju svetu Elizabetu. Neka se i njihova srca obraduju kao što se obradovala sveta Elizabeta i od radosti uskliknula: Otkuda mi to da mi dođe Majka Gospodina mojega.
Neka se po tvom zagovoru dogodi i naše duhovno rođenje i preporođenje kojega trebamo i za kojim čeznemo. Amen.
“Draga djeco! Gledam vas i vidim u vašem srcu smrt bez nade, nemir i glad. Nema molitve ni pouzdanja u Boga, zato mi Svevišnji dopušta da vam donesem nadu i radost. Otvorite se. Otvorite vaša srca Božjem milosrđu i On će vam dati sve što trebate i ispunit će vaša srca mirom jer On je mir i vaša nada. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
____________piše: fra Ljubo
Nalazimo se u vremenu došašća, u vremenu nade i iščekivanja rođenja našega Spasitelja. I upravo u ovom vremenu čujemo poruku Blažene Djevice Marije koja nas gleda svojim majčinskim pogledom i vidi naša srca ispunjena tamom, smrću i bez nade. Možemo pomisliti kako to nije naše trenutno stanje srca. Možemo reći kako to Gospa misli na nekoga drugoga, i kako se to nas ne tiče. Ali vjerujem da smo svi, više manje, proživjeli ili ćemo proživjeti i takve trenutke bez nade. A trenuci bez nade su trenuci očaja i mraka. To je stanje kad čovjek osjeća da nema tlo pod nogama i nema čvrsti oslonac na koji se može osloniti. Iskustva i osjećaje vanjske i unutarnje tjeskobe svi poznajemo. U nama postoji želja i nutarnje uvjerenje da nam sve u životu mora ići glatko, da moramo uspjeti, biti zdravi i bez velikih problema. Ipak doživljavamo da je stvarnost drugačija i u opasnosti smo izgubiti vjeru i nadu.
Radost i nada koju nam Gospa želi donijeti nije običan ljudski stav optimizma. Jedini i stvarni razlog naše nade jest Isus Krist. On je nada Izraela i nada svijeta. Djevica Marija je ona koja je svojim „da“ samom Bogu otvorila vrata našega svijeta. Tako se tisućljetna nada nastanila među nama i postala stvarnost.
Otvorite vaša srca Božjem milosrđu... On je mir i vaša nada – govori nam u svojoj poruci Kraljica Mira. Jedina i prava naša nada može biti samo Bog. Naš Bog nas je ljubio i ljudi do kraja. Došao je da imamo život i da ga imamo u izobilju. Život koji nam je Bog obećao jest vječni život. U evanđelju po Ivanu nam sâm Isus objašnjava kakav je to život: „A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskoga Boga, i koga si poslao – Isusa Krista“ (Iv 17,3). Upoznati onoga koji daje život, koji je izvor života i ući u odnos s Njim, znači iskusiti i imati život u punini i sve što trebamo za život.
Papa Benedikt XVI. u svojoj enciklici „Spe salvi“ nam govori o mjestima na kojima se uči nada: „Prvo i osnovno mjesto učenja nade je molitva... Moliti ne znači sići s pozornice povijesti i povući se u privatni kutak sreće. Kada ispravno molimo, u nama dolazi do nutarnjeg pročišćenja, čime postajemo otvoreni za Boga i, upravo tako, također za ljude.“
Izvor nade je molitva, a molitva nužno zahtijeva budnost. Moliti nije lako. To tvrde svi učitelji molitve, kako oni u prošlosti tako i suvremeni. Na molitvenu klimu utječu način mišljenja, stil življenja, promovirane vrijednosti. Zapažamo kako je svijet bučan, prezaposlen, brz, prožet potrošačkim mentalitetom, te kao takav neprikladan za molitveno iskustvo. Osobito danas nije lako moliti.
Naša nebeska Majka nam govori koje su posljedice nedostatka molitve i pouzdanja u Boga. To su smrt bez nade, nemir i glad. Djevica Marija koja je doživjela radost susreta s Bogom preko anđela Gabrijela, isto je tako čula proročke riječi o maču boli i trpljenju koje će zadesiti nju i Božjeg i njezinog sina Isusa. Ni u najtežim trenucima njezinog života na Kalvariji, podno križa, u majčinskom Marijinu srcu nije umrla nada. U Gospinom srcu, dublje od patnje koju je proživljavala, bile su utisnute i riječi anđelove: Ne boj se Marijo.
Dopustimo našoj Majci, Kraljici Mira da nas povede za ruku do Isusa, novorođenog Kralja Mira, kako bismo i sami mogli doživjeti novo rođenje koje nam Gospodin želi darovati i ovog Božića.
Pomolimo se: Obraćamo se tebi, Majko naša, s pouzdanjem i molitvom. Želimo usmjeriti svoj pogled srca i vjere k tebi koja nam dolaziš. Ali još više želimo dopustiti da nas tvoj pogled obasja i pronikne. Želimo dopustiti da nas ti Majko pogledaš i da se naši pogledi susretnu. Upoznaj naša srca i izmoli nam hrabrosti da se susretnemo u dubinama sa samima sobom. U tvoje ruke i u tvoje bezgrešno srce želimo staviti svoja srca. Uči nas ti Marijo vjerovati i nadati se protiv svake nade i u najtežim trenucima našega života kako nikad ne bismo izgubili nadu u Boga koji je naša jedina sigurnost i utvrda.
Molimo te Marijo, posebno kroz ovo vrijeme došašća za sva srca koja su u tami i očaju. Prikazujemo ti sve obitelji. Pohodi ih kao što si pohodila svoju rođakinju svetu Elizabetu. Neka se i njihova srca obraduju kao što se obradovala sveta Elizabeta i od radosti uskliknula: Otkuda mi to da mi dođe Majka Gospodina mojega.
Neka se po tvom zagovoru dogodi i naše duhovno rođenje i preporođenje kojega trebamo i za kojim čeznemo. Amen.
