Majku ne možemo odvojiti od djeteta. Kad izgovorimo riječ majka ona je uvijek u odnosu prema svome djetetu. Tako i Mariju ne možemo odvojiti od Isusa. Ona je sva okrenuta Isusa i sva je ispunjena Njegovom milošću.
Poruka, 25. prosinac 2010
“Draga djeco! Danas ja i moj sin Isus želimo vam dati obilje radosti i mira da svatko od vas bude radosni nositelj i svjedok mira i radosti na mjestima gdje živite. Dječice, budite blagoslov i budite mir. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
____________piše: fra Ljubo
Blažena Djevica Marija kod svojih ukazanja predstavila se vidiocima kao Kraljica Mira. U velikoj većini svojih poruka govori nam i poziva nas na mir i radost. Tako u poruci za obljetnicu svojih ukazanja 25. lipnja 2010. govori: „...s radošću vas sve poziva živit moje poruke s radošću.... u mome Sinu ćete naći pravi mir i radost vašega srca.“ „Molite, dječice, da vam molitva postane život. Tako ćete u vašem životu otkriti mir i radost koju Bog daje onima koji su otvorena srca preme Njegovoj ljubavi“ (25. 8. 2007.). „Vi ste izabrani da svjedočite mir i radost. Ako mira nema molite i dobit ćete ga... molitva čini čudesa u ljudskim srcima i u svijetu“ (25. 10. 2001.). „Dječice, kad ste u Božjoj svetosti, Bog je s vama i daruje vam mir i radost, koji od Boga dolaze samo preko molitve“ (25.5. 1997.).
Gospine poruke su evanđelje izrečeno jednostavnim majčinskim riječima. Ona nije došla niti nam dolazi reći nam neko drugo evanđelje osim onoga koje nam je darovao Isus Krist. U njezinim porukama se ne radi o novim spoznajama koje do sada nismo znali. Njezina ukazanja su znak da nešto nije u redu u nama i među nama. Gospina ukazanja su također znak da Bog nikada ne ostavlja svoj narod, i ne prepušta nas nama samima.
Majku ne možemo odvojiti od djeteta. Kad izgovorimo riječ majka ona je uvijek u odnosu prema svome djetetu. Tako i Mariju ne možemo odvojiti od Isusa. Ona je sva okrenuta Isusa i sva je ispunjena Njegovom milošću. Zato i započinje svoju poruku:...moj Sin i ja želimo vam dati obilje mira i radosti.“ Kad je išla u pohode svojoj rodici svetoj Elizabeti nije išla sama. Nosila je Isusa u svome krilu. Bio je dovoljan glas Marijina pozdrava da od radosti zaigra dijete u Elizabetinoj utrobi. Iva već u krilu svoje majke prepoznaje prisutnost Spasitelja svijeta kojega nosi Marija. I danas nam Marija nosi i daruje Isusa a s Njim i obilje mira i radosti.
Mir i radost nisu materijalne stvari koje možemo uzeti i koje nam netko može dati. Postoje uvjeti koje treba ispuniti kako bi došli do mira i radosti koje nam Bog želi darovati. Mir je plod oprosta. Bez oprosta mir ne može doći k nama. Važno je moliti za milost oproštenja. Blažena Majka Terezija jednom prigodom ispričala je jedno od svojih iskustava: „U našoj kući za beskućnike u Melbourneu jedan je naš štićenik jako ranio drugoga. Smatrala sam da slučaj zahtijeva intervenciju policije, pa sam ih i pozvala. Policajac je od ranjenog čovjeka tražio ime onoga koji ga je udario, ali on mu ga nije htio otkriti. Na kraju je policajac morao otići neobavljena posla. Upitala sam ranjenog štićenika zašto nije rekao istinu. On me je samo pogledao i rekao: 'Njegova patnja neće nimalo umanjiti moju.'“
Čitajući Gospinu poruku u njoj vidimo koji bi plodovi trebali biti u našem srcu i životu ako učinimo ono što možemo i trebamo kako bi primili obilje mira i radosti. Nema mira ako nam Isus nije na prvom mjestu. Nema mira i ne može Isus k nama doći ako nema molitve u našem životu. Cilj svake naše molitve je samo jedan, a to je kraljevstvo Božje, a kraljevstvo Božje to je Isus. On kaže: „Kraljevstvo Božje je među vama. Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime ja sam među njima.“ Isus je taj koji čini čudesa. Isus je naš mir i radost. Jedini On može promijeniti naša srca i ljude. On nas vodi k Ocu. On i Otac su jedno. Gospa će to jednostavno reći u jednoj od svojih poruka: „Draga djeco, samo vam moj Sin daruje istinski mir.“
Jedna priča govori o tome kako je bio jedan kršćanin koji se zvao Paternoster. Molio je, postio i hodočastio, ali mu je s vremenom molitva postala suha i prazna. Obavio je duhovne vježbe, pohađao razne molitvene seminare. Uključio se u mirovni i karitativni pokret. Živio je neko vrijeme u šumi kao pustinjak. I nakon toga je ostao isti. Na povratku kući, zadesi ga oluja i pronađe utočište kod jednog starca. Paternoster ispriča starcu svoju muku. Starac ga je dugo motrio, a onda reče: „Sine moj, ti boluješ od bolesti zaborava. Zaboravio si svoje ime. Zaboravio si da si molitva. Ti si Očenaš. Moliti ne znači izučiti novu molitvenu metodu, nego znati tko si ti, i biti čovjek koji trebaš biti. Isus je bio čovjek molitve, ne zato što je molio, nego jer je bio molitva. Sine moj, i ti si Božja molitva. Ti si Božji sakrament. Ti si Hram Božji.“
Ova priča nam potvrđuje da smo Božjeg roda. Svi potječemo iz Božjega života i u Božji život se vraćamo. Upravo zato smo sposobni kao što nam i govori Djevica Marija postajati i biti blagoslov i mir tamo gdje živimo.
Pomolimo se: Blažena Djevice Marijo, Kraljice Mira, obraćam se tebi s pouzdanjem i povjerenjem djeteta. Tebi želim otvoriti svoje srce kako bi mogao doživjeti dubinu i ljepotu tvoje ljubavi koju imaš za svakoga od nas. Dolazim k tebi Majko da me vodiš Isusu kako bi i sâm mogao druge voditi Isusu. Želim otvoriti svoje srce kako bi mogao primiti obilje mira i radosti koje želiš Ti i tvoj Sin Isus izliti u naša srca. Uzmi u posjed cijelo moje biće, dušu, srce i tijelo kako bi mogao svjedočiti i nositi mir i radost tamo gdje živim. Neka mir koji dolazi od vas preko mene mogne primiti svaka duša koju susrećem. Amen.
