Ovo je seminarski rad fra Luke Bakovića koji je napisao na prvoj godini. Tekst će biti objavljen u tri dijela. Na kraju zadnjega možete pronaći popis literature koju je autor pri radu koristio.

UVOD

Problematika odnosa katoliciteta i nacionaliteta jest nešto što uvijek nanovo susrećemo kada govorimo o stanju Crkve u Hrvata. Naime, ponekad je teško raščlaniti ta dva pojma u konkretnoj situaciji. Takvu stanju definitivno doprinose i kovanice poput one Bog i Hrvati. Smatramo da se uslijed takva međuodnosa tih dvaju pojmova zna zamagliti značenje i jednog i drugog zasebno. Ono što se čini gorućim problemom jest to što takva sprega nacionalnog i katoličkog zasigurno šteti razumijevanju samoga katoliciteta.

Stoga se u ovom radu stavlja poseban naglasak na katolicitet i širinu tog pojma, tj. njegovu pretenziju da nadilazi ostale pojmove pa tako i nacionalitet. Zbog opsega rada ovo će biti tek jedan korak, jedno pitanje u pravcu traženja pravilne korelacije katoliciteta i nacionaliteta.

Literatura koja je korištena pri izradi ovoga rada jasno pokazuje da se tematici pristupa ponajviše s dogmatsko-fundamentalnog aspekta. Ovdje nema prostora za široko obrađivanje teme tako da se zaobilaze Dokumenti Drugog vatikanskog koncila koje autori korištene literature podrazumijevaju. Rad je baziran na isticanju osobina katoliciteta dok se nacionalitetu pristupa tek sekundarno, uvijek u odnosu na osobine katoliciteta.

Rad je podijeljen u tri poglavlja. Prvo se bavi definiranjem samih pojmova iz naslova. Drugo poglavlje jest pokušaj dogmatsko-fundamentalnog razmatranja nekih aspekata katoliciteta, dok se treće poglavlje bavi mogućom korelacijom dvaju osnovnih pojmova. Zaključak može biti tek poticaj za daljnje razmišljanje o tematici.

1.     DEFINIRANJE OSNOVNIH  POJMOVA  I  NJIHOVOG ODNOSA

Ovo poglavlje pokušava definirati (lat. de finis – odrediti granicu) pojmove katoliciteta i nacionaliteta. U to će biti uključeno i razmatranje određenih poklapanja i preklapanja, podudaranja i sudaranja zadanih pojmova. Pri definiranju su poslužili rječnici koji pružaju opću informaciju o pojmovima.    

1.1    Katolicitet

Riječ katolik dolazi iz grčkog jezika, sastavljena od prijedloga kata (od, za, prema), koji ide s genitivom i ablativom, i pridjeva holos, koji uvijek označuje sve u kvalitativnom i kvantitativnom smislu.[1]

Nije moguće govoriti o odnosu katoliciteta i nacionaliteta ako se ne uzme ozbiljno usmjerenost pojma katolik k općem. Taj pojam u sebe apsorbira druge niže pojmove. U danoj konkretnoj problematici to bi značilo da je katolicitet nadređen pojmu nacionaliteta. U praksi, katolik može biti bilo koje nacije. Naime, radi se o sudaru partikularnog i općenitog. Nacionalitet je u ovome slučaju partikularan pojam jer se ograničava na jedno određeno područje i određenu državnost, dok nasuprot nacionalitetu stoji katolicitet koji ima značenje općenitog. Primjerice, Hrvatska katolička Crkva bi bila partikularna opća Crkva. Dolazi do paradoksa. Kako nešto može biti partikularno, a u isti tren i općenito? Zato smatramo da je preciznija kovanica Katolička Crkva u Hrvata. Ovdje taj problem nestaje jer općenito, ukoliko je nadređeno, može opstojati i kada u sebi sadrži partikularno. Tj. moguće je biti Hrvat i katolik ukoliko se na katoličanstvo gleda kao na višu kategoriju od hrvatstva, pa tako ono može u sebe apsorbirati određeni partikularitet.

Međutim, ovdje je problem samo naoko riješen. Ovo iznad navedeno rješenje u sebi nosi davanje prioriteta religijskom. Ako bolje promotrimo ovu problematiku mogli bismo reći da i nacionalitet može biti općenit, nadređen pojam.

1.2    Nacionalitet

„Nacija lat. (natio – rod, svojta, pleme, skup) narod; historijski formirana stabilna zajednica ljudi, nastala na bazi zajednice jezika, teritorija, ekonomskog života i psihičke konstitucije, a prožeta sviješću o zajedničkoj pripadnosti i cjelovitosti.“[2]– tako bi, prema Klaićevom rječniku, nacionalnost bila pripadnost određenoj naciji[3], a nacionalitet opći pojam vrednovanja nacije i nacionalnosti.

Ako bolje promotrimo ovu problematiku mogli bismo reći da i nacionalitet može biti općenit pojam. Hrvat može biti i musliman ili židov ili pripadnik bilo koje druge religije. To nas dovodi do situacije da je katolicitet, kako god to zvučalo, partikularan termin jer unutar jednoga hrvatskog organizma, ono je samo jedan organ. U ovome slučaju bi nacionalitet bio taj vezivni materijal koji veže partikularne dijelove cjeline. Dakle, sada je nacionalnost primarna kategorija u kojoj su sadržane niže, religijske, kategorije i u tome međuodnosu religijsko se pojavljuje kao sekundarno, tj. katolicitet je podređen nacionalitetu.

Možda je rješenje u tome da se preferiranje jednog i subordiniranje drugog pojma koristi ovisno o situaciji? To bi moglo proći kada katolicitet u sebi ne bi sadržavao tendenciju za nadilaženjem drugih kategorija. Katoličanstvo se uvijek nameće kao primarna odrednica čovjeka kao bića, naravno uz kategorije čovjek i kršćanin s kojima ipak ide pod ruku, a ne u podložnosti. „Biti katolik znači imati osjećaj za univerzalnost Crkve. (…) Katoličanstvo nije samo prostorno ili zemljopisno; ono podrazumijeva otvorenost prema drugima u Crkvi.“[4]