Samo onima koji su potpuno slobodni Krist dopušta da mu se približe i tako Njegove stope izbližega nasljeduju.
Ovaj evanđeoski ulomak samo nas dublje vraća u stvarnost koju Crkva po svem svijetu prolazi u ovom dijelu godine. Prisjećajući se najprije Apostolskih prvaka Petra i Pavla bez čijeg je obola danas nezamislivo djelo Crkve majčinskom brigom Crkva sebi izabire one koji su Duhom Svetim pozvani na svetu službu. Tim izabranicima podjeljuje sakrament Svetoga reda i na taj način ih još više pritjelovljuje Kristovoj svećeničkoj, proročkoj i kraljevskoj službi. Upravo na te ljude se odnosi prvi dio ovog ulomka. Ne da oni manje ljube oca ili majku nego što su ih ljubili prije nego su se odazvali na Božji poziv nego upravo zbog veće ljubavi prema Kristu odabiru tu i takvu žrtvu kako bi nepodijeljena srca služili Njemu. Upravo ta i takva žrtva čini ih dostojnima nasljedovanja Krista. Samo onima koji su potpuno slobodni Krist dopušta da mu se približe i tako Njegove stope izbližega nasljeduju.
Takva žrtva ljubavi nije moguća bez odricanja. Sami čin odaziva na Božji poziv nosi u sebi odricanje od svega onoga što se smatra naravnim. Ova žrtva uvodi u nadnaravnost u koju Bog poziva one koje želi. Takvo „gubljenje“ vlastitoga života upravo dovodi do pronalaska istoga u Kristu kojega se želi nasljedovati. Ovo ohrabrenje koje je Krist jednom izrekao apostolima i danas vrijedi i jednako odzvanja u ušima onih koji slušaju. Ne samo onih koji su odabrali život u posvećenom staležu nego u ušima svih onih koji vjeruju. Svi su pozvani u život i samim time od života učiniti ono što Bog za njih želi.
Vidimo i kakav poziv Krist upućuje ostalim vjernicima i na koji način ih ohrabruje. Sve što traži jest služenje i nasljedovanje. Nisu to neki teški zahtjevi. Svojim životom nam je Krist i pokazao da je lako to sve ostvariti samo ako smo spremni žrtvovati sami sebe za te vrijednosti, za Kraljevstvo Božje. Pri tome ne mislim da moramo svi biti spremni položiti život. Važnije je najprije ostvariti svjedočanstvo životom i na taj način pokazati stvarnost toga Kraljevstva. Prihvaćanjem onih koji su Kristovi i činjenjem dobrih djela za njih ostvaruje se onaj Kristov nalog: »Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste.« (Mt 25, 45) Ostvarenje takvoga života što je drugo nego širenje i ostvarenje Kraljevstva Božjega među nama. Zato već danas budimo spremni na činjenje onoga što je potrebno i to sve, kako je to rekao sv. Ignacije, na veću slavu Božju.
