Ove nedjelje Crkva pred nas stavlja nastavak evanđelja koje smo čuli prošle nedjelje. Slušamo daljnje upute koje Isus daje dvanaestorici odabranih učenika.
U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima:
»Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati.
Što vam govorim u tami, recite na svjetlu;
i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo,
ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.
Ne prodaju li se dva vrapca za novčić?
Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi
sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca.
Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.« (Mt, 10,26-33)
Ove nedjelje Crkva pred nas stavlja nastavak evanđelja koje smo čuli prošle nedjelje. Slušamo daljnje upute koje Isus daje dvanaestorici odabranih učenika. Učenici vjerojatno nisu ni svjesni svih prepreka i poteškoća koje ih čekaju, zato ih Isus priprema i upućuje na njih.
Isus započinje s prvom preprekom koju svaki čovjek ima, a ta prepreka je strah od ljudi. Isus nas poznaje i zbog toga nas upozorava na strah od ljudi, na strah od tuđeg mišljenja, na strah suočavanja sa samim sobom. Isus želi ohrabriti učenike da se ne boje izreći i propovijedati ono što su čuli od Njega i ono u što vjeruju. Zna da će učenici bit progonjeni zbog propovijedanja u Njegovo ime, zato im i veli da se ne boje onih koji mogu ubiti tijelo. I danas smo svjedoci mnogih progona kršćana po cijelom svijetu na različite načine, ali moramo biti svjesni toga da nam je jedini, pravi sudac Bog i da se moramo svidjeti Bogu a ne ljudima.
U drugom dijelu ovog odlomka Isus nam govori o našoj vrijednosti, govori nam o Božjoj ljubavi i brizi prema nama. Bog zna i taj nevažni dio čovjeka, broj vlasi na glavi, a tek tada možemo zamisliti kako poznaje našu dušu, naše osjećaje. Nadalje slijedi upozorenje za svakog od nas, a to je da ne zaniječemo svoju vjeru u Gospodina pred ljudima. Ne misli Isus ovdje samo na to ako nas netko upita u što vjerujemo, nego Isus traži od nas da tu vjeru pokažemo svojim djelima i svojim životom. To je zahtjevna zadaća, i na svakom od nas je da uloži truda u svoj život. Znamo svi da je lako biti vjernik u crkvi, ali tako treba bit vjernik na svom poslu, na ulici, u društvu među prijateljima, u svojoj obitelji.
Naposljetku možemo izvući barem tri važne stvari koje nam Isus govori. Prva je da se ne bojimo ljudi i onih koji ubijaju tijelo, druga je da smo predragocjeni u Božjim očima, a treća je da uvijek budemo vjerni Bogu.
