Sveti su svi oni koji su na zemlji živjeli po Ustavu Kraljevstva Božjega, koji su ljubili Boga i čovjeka. Oni su osobe koje su slušale Isusove pouke. Oni su nasljedovali Isusa. Isus je pokazao da se Kraljevstvo Božje može živjeti na zemlji, a sveci su to iznova potvrđivali i svaki je u svome vremenu otkrivao i pokazivao načine kako se Kraljevstvo živi.
U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:
»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!
Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!
Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!
Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!
Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!
Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!
Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!
Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!
Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«
(Mt 5, 1-12a)
Današnje evanđelje donosi nam poznati tekst – blaženstva. Upravo se ovaj tekst na vjeronauku trebao naučiti napamet. Ipak, činjenica da nam je tekst jako poznat ili čak da ga znamo napamet, ne znači da smo do sada iz njega iscrpili sve što nam može ponuditi, a još manje da smo poruku koju nosi naučili živjeti.
Isus ove poticaje izgovara u službi navještaja Kraljevstva Božjega. Ono je došlo po Isusu i još dolazi. Čini se kao da su ova blaženstva upravo Ustav toga Božjega Kraljevstva. Mnogi će bibličari reći da je upravo ovo sažetak evanđeoske poruke. Uzmemo li prva četiri blaženstva, možemo zaključiti kakav treba biti naš odnos s Bogom. Na prvom mjestu treba nam biti Gospodin, a ne bilo kakvo bogatstvo. Siromašni duhom nisu navezani ni na što. Jednostavni su. Znaju da sve što posjeduju, materijalno i duhovno, dolazi od Gospodina. Zato onaj koji je siromašan sve vraća Bogu slaveći ga. Žalosni ljudi iskusili su gubitak osoba, materijalnih i duhovnih danosti koje su uzrokovale pozitivne osjećaje. Tada su shvatili da zemaljske stvari ne traju vječno. Zato se okreću Gospodinu koji je utjeha dovijeka. Krotki, ponizni ljudi ne traže svoje. Ne čeznu za vlašću i slavom. Žive skroviti put. Oni traže Boga i njegovo Kraljevstvo, a ostalo će im se nadodati. Pravednost je jedna od četiri stožerne krjeposti. Oni koji su gladni pravednosti, koji čeznu za njom, zapravo čeznu za Kraljevstvom Božjim. Gospodin ih neće razočarati. Utažit će njihovu glad.
Sljedeća četiri blaženstva tiču se našeg odnosa prema ljudima. Milosrdni praštaju, ne zamjeraju, ne osvećuju se. Temeljno načelo njihova života je ljubav, a ona je strpljiva, dobrostiva, ne zavidi… Takvima Gospod ne može biti nemilosrdan. Tko dođe pred Boga, ne može izdržati pred sjajem njegove ljepote i čistoće ako na sebi ima ikakvu mrlju. Zato samo oni koji se očiste, mogu doći preda nj. Mir je Gospodnji dar ljudima. Oni koji ga prime, mogu ga dijeliti. Mirotvorci tako u društvo oko sebe donose Gospodina. Oni koji promiču pravdu za sve ljude, budući da je ovaj svijet pun nepravde, naići će na protivljenja i progone. Oni su zbog toga spremni i trpjeti jer gledaju dalje, u Kraljevstvo Božje. Pogled im ne ostaje pri zemlji.
Jedanaesti redak donosi nam još jedno blaženstvo: blago nama kad smo progonjeni zbog Isusa, to neće trajati vječno, bit ćemo nagrađeni. Na zemlji smo hodočasnici, a hodočašća redovito budu teška, puna znoja i žuljeva, ali smo spremni na to kad znamo da nas na kraju čeka Domovina. Ako bi na kraju netko htio zaokružiti poruku blaženstava, onda može reći da blaženstva objašnjavaju kako ljubiti Boga svim srcem, umom i snagom te kako ljubiti bližnjega kao sebe samoga.
Ovo je poruka koju je Isus propovijedao, ali on nije ostao samo na riječima. Naime, Kraljevstvo Božje došlo je u njemu, a načela kraljevstva on je svakodnevno živio. On je kao čovjek na zemlji živio blaženstva kako bi nam pokazao Kraljevstvo, ali i kako bi nam pokazao da se to kraljevstvo danas može živjeti.
Danas Crkva slavi svetkovinu Svih Svetih. Sveti su svi oni koji su na zemlji živjeli po Ustavu Kraljevstva Božjega, koji su ljubili Boga i čovjeka. Oni su osobe koje su slušale Isusove pouke. Oni su nasljedovali Isusa. Isus je pokazao da se Kraljevstvo Božje može živjeti na zemlji, a sveci su to iznova potvrđivali i svaki je u svome vremenu otkrivao i pokazivao načine kako se Kraljevstvo živi. Crkva se u današnjoj svetkovini spominje svih koji su živjeli sveto, onih kanoniziranih i oni nekanoniziranih, znanih i neznanih svetaca. Upravo ova svetkovina pokazuje kako nema vrjednijih i manje vrijednih svetaca, svi su oni zapravo živjeli načela Kraljevstva Božjega u svome tijelu, staležu, mjestu i vremenu te svaki od njih ima naziv sveca. Svi imamo priliku, na različite načine u različitim okolnostima živjeti sveto. Štoviše, za tim bismo trebali težiti.
Izdvojimo vrijeme, poslušajmo što nam Gospodin govori. Uzmimo k srcu njegove poticaje i po uzoru na Isusa, Svetca Svetaca, i na sve svete počnimo živjeti Kraljevstvo Božje danas i ovdje.
