Isus je Židov u pravom smislu te riječi. Sveti Pavao piše od žene bi rođen, Zakonu podložan, da Podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo (Gal 4, 4-5). Isus ne odbacuje Zakon, nego ga ispunja. No, koja je razlika između vršenja Zakona i njegovog ispunjenja?
Isusovo javno djelovanje duboko je označno borbom protiv pismoznanaca i farizeja. U Izraelu ove dvije skupine, uz službeno svećenstvo, je čuvalo i tumačilo Zakon koji je Bog dao po Mojsiju. Čini se kao da su ga čekali na svakom koraku kako bi ga uhvatili za najsitniji prekršaj zakona kako bi ga optužili kao nepravednika. A ako je nepravednik i kršitelj Zakona onda ne može biti ni mesija i cijelo njegovo poslanje otpada kao laž i prijevara. I doista na dosta mjesta se i današnjem čitaču čini kao da Isus zaobilazi Zakon i radi nešto na svoju ruku. S druge strane mnogi moderni mislioci, pisci i revolucionari u Isusu vide osloboditelja ne samo od grijeha nego od pravila i zakona općenito. Za njih je on simbol revolucije, onaj koji je stao protiv oluje institucije i pošasti tlačenja. Valja biti dobar, a čovjek neka za sebe odluči što se smije, a što ne smije činiti.
Stoga ova današnja Isusova riječ stoji kao svojevrsni trn u oku oba kampa. Isus ne dopušta da čovjek od njega uzima samo ono što njemu odgovara. Njegove se riječi ne daju iskoristiti kao potkrepa već donesenih stavova, nego zahtijeva da se naši stavovi mijenjaju prema nepomičnim stupovima njegovih riječi. Isus je Židov u pravom smislu te riječi. Sveti Pavao piše od žene bi rođen, Zakonu podložan, da Podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo (Gal 4, 4-5). Isus ne odbacuje Zakon, nego ga ispunja. No, koja je razlika između vršenja Zakona i njegovog ispunjenja?
Očito je da Isus tumači Zakon malo (znatno) drugačije nego pismoznanci. Ali ipak ne dopušta da se Zakon odbaci, jer je Zakon stvar koju je dao njegov Otac. On je Božja ustanova i time trajna. No, ono što se dogodilo je da su kroz stoljeće, sigurno u najboljoj namjeri, ljudi prestali vršiti Zakon onako kako treba. Postalo je važnije držati se točno propisanog slova i svako njegovo kršenje je bilo znak nedostojnosti dok se zaboravljalo na duh Zakona. Kada Bog daje odredbe ne čini to samo da bi postojao neki određeni broj pravila koji će ljudima otežati ili olakšati dan. Svaki propis ima svoj razlog. Upravo taj duh Isus hoće donijeti na vidjelo.
Tako kada govori o ubojstvu ne daje na važnosti samo činjenici da čovjek ne smije tuđi život oduzeti u bilo kojoj fazi života, nego i ne smije činiti ništa što će ugroziti drugi život ili njegovo dostojanstvo. Drugoga se ne smije izvrgavati ruglu. Bog traži mir između ljudi čak prije negoli svoju slavu, jer nemoguće je slaviti Boga ako ne pokazujem ljubav prema čovjeku.
Ovo nastojanje oko mira i ispravnih odnosa produbljuje se u govoru o braku. Istinska volja Božja jest da oženjen čovjek i njegova žena tvore novo jedinstvo. Dakle Isus ne govori da je rastava i ponovna žena nedopuštena, on govori da je ona nemoguća. Drugi u taj brak ne smije zadirati jer je Bog njihovim braku stvorio neraskidivu vezu – sliku svoje ljubavi prema svome Narodu.
Sve u svemu Isus ne dopušta bezbrižno odbacivanje svih zakona i pravila. Njegov odnos prema pravilima je sasvim pozitivan. No, nije zakon tu da bi se čovjek uništio njegovom težinom, nego da bi čovjeku dopustio slobodan i razborit život u Gospodinu. U njegovim zakonima se otkriva njegova ljubav prema čovjeku. Oni ne štite samo određene, nego, ukoliko se vrše, omogućuju miran život za svakog. A Bog koji je čovjeka pozvao da izvršava zakone ne zaostaje svojom milošću.
