Stoga, tražimo promjenu, čeznimo za suprotnostima onoga negativnoga u nama, imajmo, poput Zakeja, želju vidjeti Isusa koji nas već jako dobro poznaje i koji je došao potražiti i spasiti nas.
U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.« On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!« A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!« (Lk 19, 1-10)
U ovom evanđeoskom ulomku dominiraju suprotnosti koje kao da su odraz Zakejeve nutrine. S jedne strane nalazi se Zakejeva grešna svakodnevnica u kojoj je prezren i odbačen od svojih sunarodnjaka, a s druge strane njegova želja za promjenom, za prihvaćenjem, nježnošću, drukčijim životom.
Zakej želi vidjeti Isusa, a Isus gleda njega i upravo ga taj pogled mijenja. Ovaj pogled omogućuje sve ostale suprotnosti koje nam iznosi Evanđelist opisujući ovaj događaj. Zakej se trudi, probija se kroz mnoštvo, traži mjesto kuda bi Isus trebao proći, penje se na smokvu. Nestrpljiv je, ali čeka. U svemu tome Zakej je zabrinut i strah ga je da to ne bude samo još jedan promašaj u nizu. Isus u tom mnoštvu zna za Zakeja, poznaje ga, traži gdje to se sakrio, dolazi k njemu, zove ga imenom i još želi boraviti u njegovoj kući. Još k tomu kao da se i Isusu žuri, zapovijeda Zakeju da žurno siđe, ali u toj žurbi Zakej postaje sav radostan i nema više one tjeskobne zabrinutosti. Više mu ne smeta ni mrmljanje drugih, ogovaranje, javno prokazivanje da je grešnik jer on sada udomljuje onoga kojeg je htio vidjeti, a koji je njega pogledao drukčije nego itko prije. Konačno postaje odvažan, dijeli siromasima, vraća onima koje je prevaro. Sve ovo je samo preduvjet, kao neka pozadina za spasenje. Za posljednju Isusovu rečenicu ovoga ulomka da je došao potražiti i spasiti izgubljeno.
Stoga, tražimo promjenu, čeznimo za suprotnostima onoga negativnoga u nama, imajmo, poput Zakeja, želju vidjeti Isusa koji nas već jako dobro poznaje i koji je došao potražiti i spasiti nas. Naravno, ne zaboravimo biti i odvažni poput Abrahama, Zakeja i mnogih drugih, a ne samo dio mase koja nema ništa drugo nego mrmljati.
