Vjerujem da se svi ponekad nađu u situaciji da traže pomoć od nekoga, iako svjesni da taj gleda samo svoj interes, ali pritisnuti mukom i nevoljom spremni su se moliti svakome. A opet, s druge strane, događa se da se zaboravljaju moliti Onome kome je njihov interes uvijek na prvom mjestu i koji je sve učinio upravo u njihovom interesu.
U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati:
»U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: ’Obrani me od mog tužitelja!’ No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: ’Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.’«
Nato reče Gospodin: »Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? Kažem vam, ustat će žurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?« (Lk 18, 1-8)
Već u uvodu vidimo svrhu i poruku prispodobe iz današnjeg evanđelja. Međutim, odlomak na koncu ipak postaje problematičan s pitanjem koje se doima zaista zastrašujućim. Pozabavimo se ipak prije samom prispodobom.
Riječ je o bezbožnom nepravednom sucu koji postupa olakšavajući sebi što je više moguće situacije i slučajeve u kojima se zadesi. Rekli bismo današnjim rječnikom da radi samo za svoj interes. Tematika je prilično aktualna i svatko se vjerojatno pronašao već u jednom akteru prispodobe, ako ne i u oba. Ako smo se pronašli u ulozi suca, nadam se da nije potrebno previše govoriti o tome što nam je činiti. Međutim, Isus nas ovdje poziva na upornost udovice.
Vjerujem da se svi ponekad nađu u situaciji da traže pomoć od nekoga, iako svjesni da taj gleda samo svoj interes, ali pritisnuti mukom i nevoljom spremni su se moliti svakome. A opet, s druge strane, događa se da se zaboravljaju moliti Onome kome je njihov interes uvijek na prvom mjestu i koji je sve učinio upravo u njihovom interesu. Ne, ovo nije predizborna floskula. Ja sam Božji interes. Kad sam toga svjestan, nema moćnika ni tako utjecajne osobe kojoj bih se molio prije nego Bogu svome.
Zna se dogoditi da u svome shvaćanju molitvu svedemo na klečanje i prevrtanje krunice. Naravno da su dragocjeni trenutci kada sve drugo isključimo i trudimo se svojim stavom, svojim mislima i riječima biti potpuno s Gospodinom. No molitva se ne može ograničiti samo na te trenutke. Ako vjerujemo da je Gospodin uvijek uz nas, smatram da nemamo pravo odlučivati kada ćemo biti s Njime, a kada ćemo postupati kao da nikad nismo ni čuli za Njega.
Moja molitva ne prestaje izlaskom iz crkve ili nekog drugog molitvenog prostora. Ona ne počinje u 10.00, a završava u 11.00. Ako je Isus rekao da mu se obraćamo preko »malenih«, što mu to ja poručujem na poslu, u školi, na tržnici, među svojim ukućanima? Kakva li je moja molitva u 12.00, 13.00 ili pak u 22.00?
Izazovi koje Isus pred nas stavlja ponekad se mogu činiti zahtjevnima, ali uzmemo li u obzir da su oni put do našeg vlastitog spasenja, onda je sve dobro koje učinimo ništa drugo doli dobro nama samima. Postarajmo se za to da Sin Čovječji ipak nađe vjere na zemlji. Radimo i mi malo na Božjem interesu.
