A da bismo nekoga čuli i upoznali potrebna nam je tišina. Marija nam je tu pokazala svojim primjerom. Ona je u tišini osluškivala i u svom srcu prebirala i pohranjivala. Tek je onda krenula.
Toliko riječi je napisano o poniznoj djevojci iz Nazareta. Toliko je stihova izrečeno i kolike su molitve upućene Onoj koja je nosila Sina Božjega podno svoga srca. Ta neznatna i nepoznata djevojka, tako skromna i obična života, postala je Izabranicom i Majkom, a upravo ta njezina neznatnost i poniznost učinila ju je takvom, učinila ju je velikom.
Kolika malenost, a u isto vrijeme kolika veličina izvire iz Marijinih riječi dok pjeva svoj Veliča. Marija je osjetila potrebu svoje rođakinje Elizabete i pohitila joj u susret, pohitila je pružiti pomoć, pohitila je služiti, jer je od samog početka izabrala put služenja, kad je izgovorivši svoj “neka mi bude” postala službenicom Božjom.
Lijepo je kada imaš nekoga s kime možeš podijeliti svoju patnju, kome se možeš potpuno povjeriti, a pogotovo kada imaš nekoga s kime možeš podijeliti svoju radost. Marija nije zadržavala tu radost samo za sebe, nije ju ljubomorno čuvala, jer kakva je to radost ako je zadržiš samo za sebe, to je sebična radost, a dobro znamo da radost ne trpi i ne poznaje sebičnost. Marija je pohrlila u susret i ponijela, ni manje ni više, nego Onoga koji je Radosna vijest i donijela ga Elizabeti da i ona osjeti tu radost. Ponekad nam je teško učiniti prvi korak i često to očekujemo od drugih, ali Marija je ovdje upravo načinila taj prvi korak, pošla je u susret, ali ne bilo kakav susret; pošla je u susret noseći Krista drugima. Kamo sreće da je naš svaki susret upravo takav.
Ali kako ćemo dati nešto što ni sami nemamo? Kako ćemo pokloniti drugima Isusa ako se sami u trenucima molitve ne družimo s njime i ako ga ni sami ne poznajemo? A da bismo nekoga čuli i upoznali potrebna nam je tišina. Marija nam je tu pokazala svojim primjerom. Ona je u tišini osluškivala i u svom srcu prebirala i pohranjivala. Tek je onda krenula. Jedan veliki svećenik i teolog napisao je: “Imaj hrabrosti biti sam. Tek kad na kršćanski način ostvariš trenutke samoće, imat ćeš blago, toplo, strpljivo i hrabro srce i znat ćeš se darivati onima za koje misliš da ih ljubiš. To je stvarni dar, a bez toga sve su drugo samo beskorisne stvari koje možeš darivati u svako vrijeme.” Površnost nas ne će nigdje dovesti, zapravo hoće, dovest će nas na kraju pred zid kad ćemo napokon spoznati i shvatiti da moramo ispočetka krenuti, a tada će to biti puno bolnije i teže. Široke staze ne vode daleko.
Marija se toliko puta mogla uzvisiti, jer Bog joj je iskazao tolike milosti i povjerio joj da njeno srce bude ono uz koje će Isus odrastati, da njezin glas bude onaj kojeg će prvog čuti i njene ruke one koje će Sina Božjeg milovati. Ali i u tim najvećim trenucima ostala je poniznom i naziva sebe službenicom. Srce koje ovo govori mora uistinu biti Božjom prisutnošću ispunjeno. I mora biti Njemu potpuno darovano. Marijino srce primjer je kakvo treba biti srce jednog svećenika, zato Blažena Djevica Marija toliko poziva da molimo za naše pastire. Srce svećenika poput Marijinog treba znati otpočinuti u Gospodinu, ali nije lagano potpuno predati srce Njemu da ga natopi svojom ljubavlju. Ali to je jedini način da postane plodno…
Marija je ushićena, radosna i klikće njeno srce u Gospodinu jer je pogledao na neznatnost njezinu. Svjesna je da će ju svi naraštaji zvati blaženom, jer joj je Gospodin učinio velika djela, ali to nimalo nije uznemirilo njenu poniznost. Veliča neznatnost i malenost i raduje je ljubav i dobrota Gospodnja koju iskazuje prema svakom čovjeku.
Današnji blagdan je za nas i blagdan vjere i nade u uskrsnuće. Marija je dušom i tijelom uznesena na nebo i to očekujemo i vjerujemo da će se dogoditi svima nama. Kad će naše tijelo, po riječima svetog Pavla, biti na neki način novo i produhovljeno. Jer Uskrs je smisao našega života, bez uskrsnuća nikakva naša patnja ne bi imala smisla. Krist je upravo svojim uskrsnućem dao svaki smisao našeg življenja.
Blaženi papa Ivana Pavao II. u svojoj zadnjoj poruci rekao je kako je radostan i kako sve radosno predaje Majci Mariji u ruke. Neka Gospodin učini da osjetimo tu istinsku radost, neka ispuni naše trenutke samoće i neka nas u najiskrenijoj ljubavi odgaja i približava. I zagledajmo se u Mariju. Jer Marija je putokaz, ona će nas sigurno dovesti do Isusa. Ona svojim srcem, svojim pogledom i rukama nikad ne pokazuju na sebe nego na svoga Sina. Neka Gospodin probudi tu radost i u nama i neka nas Blažena Djevica Marija zagovara i isprosi nam svakog dobra i blagoslova od Gospodina.
