Jer nije On stranac i netko tko ima radno vrijeme. Nije On dostavljač dobrih djela ili neka institucija kojoj ćemo se mi obratiti po potrebi. On je živ, On nam je bliz.
O raspoznavanju duha Gospodnjeg
Sluga Božji može raspoznati da li ima duha Gospodnjeg ovako: kad po njemu Gospodin učini koje dobro, ako mu se tijelo zbog toga ne uznosi, nego radije pred svojim očima sebe smatra gorim te procjenjuje da je manji od svih ljudi
sv. Franjo
Sjećam se da sam kao mali imao neke svoje predodžbe i svijeta i Boga i svega što se događa oko mene. Nekako sam sve te stvari pokušavao sebi predočiti u mislima da bih ih lakše razumio i shvatio. Tako je bila i jedna moja predodžba o dobrim djelima. Znam da sam svoj život zamišljao kao jednu veliku vagu. Na jednoj su strani bile negativne stvari, a na drugoj su bile pozitivne stvari i dobra djela. A svako dobro djelo bila je kao jedna pozlaćena kutija. I sjećam se da kad bih učinio neko dobro djelo da bi se stvorila ta zlatna kutijica na mojoj vagi. I tako su se redale jedna na drugu. I čuvao sam to samo za sebe. Nisam to htio nikome spominjati ni govoriti, jer svaki put kad bih s nekim podijelio svoje dobro djelo ta kutija bi samo nestala; jednostavno bi se pretvorila u prah i nestala s vage. I onda sam se osjećao kao da to dobro djelo nisam ni učinio. Bilo mi je sasvim dovoljno da to Bog vidi. Ne znam jesam li ovo uopće ikad ikome ispričao, ali čitajući dvanaestu opomenu svetog Franje sjetio sam se tog i odlučio podijeliti.
Uvijek su me fascinirali samozatajni ljudi, oni koji čine i rade u tajnosti; koji se ne ističu previše, ne viču da rade, da su umorni, a toliko dobra naprave. Svjestan sam da čovjek kad mu se nešto dobro dogodi želi to podijeliti s dragom mu osobom, s nekim tko mu je vrlo važan. I sad razmišljam tko to meni ima važniji od Gospodina? Tko se mome dobrom djelu više raduje od Gospodina? Zašto ne imati tajnu, neki intimniji odnos s Gospodinom? Jer nije On stranac i netko tko ima radno vrijeme. Nije On dostavljač dobrih djela ili neka institucija kojoj ćemo se mi obratiti po potrebi. On je živ, On nam je bliz.
Svima nama laska pohvala, svi smo željni pažnje na ovaj ili onaj način, neki više, neki manje. Naš ego nas nekada zna tako opteretiti i to nam je najveća borba. Zato je bitno dopustiti sebi da se upoznamo i prihvatiti objeručke rad na sebi.
Ako znamo zbog čega nešto činimo, ako pokušavamo ne staviti sebe u prvi plan, nego dobro djelo, ako je to iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu onda ćemo biti spremni za ono božansko – činiti velike stvari u velikoj poniznosti.
