Isus traži da se podložimo njegovu autoritetu i da ga slijedimo. Tada ćemo zapravo naći odmor svoje duše, jer to breme nije breme, već izvor radosti i mira koji ovaj svijet ne može dati.
Mt 11, 25-30
U ono vrijeme reče Isus:»Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«
Često se stječe dojam, pogotovo u ovo moderno doba, kako je nasljedovanje Krista i njegova primjera nešto preteško. Štoviše, od mnogih se može čuti da je vjera svojevrstan 'teret' i da predstavlja prevelik zahtjev i odgovornost. Istina, Isusova škola stvarno je zahtjevna. U prvom dijelu evanđeoskog odlomka vidimo da Sin Božji slavi Oca nebeskog i poziva malene i jednostavne da dođu k njemu. Sin Božji se objavljuje kome hoće, kako hoće i kada hoće i baš hoće malenima i jednostavnima, jer „Bog se oholima protivi a poniznima daruje milost“.
Mi ne učimo od svog Božanskog učitelja kako stvarati svijet, učiniti vidljivo od nevidljivog ili uskrisivati ljude, već jednostavno „učiti se od njega jer je ponizna i krotka srca“. Sveti Augustin će na jednom mjestu reći: ''Kod Platona i Cicerona čitao sam vrlo mudrih i divnih misli; ali nikad nisam ni kod jednog pročitao: 'Dođite k meni svi umorni i opterećeni'“.
Negdje stoji i da je molitva „odmaranje u Bogu“. Kako bismo se odmorili u Bogu, moramo se odreći pretjerane svjetovnosti, strasti i požude. Tek tada nam Isusova zapovijed postaje lagana. Isus ovdje ne poziva samo Izraelski narod, nego svakoga od nas pojedinačno da dođe k njemu. Kao Stvoritelj i Gospodar sviju, obraćao se najprije Židovima koji nisu imali snage nositi jaram zakona. Tu su farizeji nadodali još 600 pravila vezanih za Subotu, stotine zabrana i zapovijedi. Takav Zakon ne samo da nije donosio slobodu, već je nametnuo ropstvo, tlačenje i osjećaj stalne krivice.
Nasuprot farizejima, Isus upozorava da nikakvo obdržavanje Zakona ne može premostiti jaz koji stoji između nas i Boga, odnosno između naše grešnosti i Božje svetosti. Isus ne kaže da će skinuti naš jaram i time nas odmoriti, već nudi novi jaram umjesto farizejskog: „Uzmite moj jaram“. On traži da se podložimo njegovu autoritetu i da ga slijedimo. Tada ćemo zapravo naći odmor svoje duše, jer to breme nije breme, već izvor radosti i mira koji ovaj svijet ne može dati. Noseći jaram i preuzimajući Isusovo breme, mi se zapravo odmaramo. To znači da se naše srce, tj. naše cijelo biće, um i volja poistovjeću s Božjom voljom.
Na dan našega krštenja mi smo skinuli sa sebe staroga i grešnoga čovjeka. „Obukli smo se u Krista“ i postali smo novim čovjekom, a evanđelje prethodne nedjelje nas je pozvalo da nosimo križ i da idemo za njim. Današnje nas upućuje i poziva da nosimo njegov slatki jaram i lagano breme. Upravo to je smisao ljubavi – manje mene, a više Krista.
