Nije lako razumjeti govor praznine. Za to je potrebna vjera. Ona vjera koju su imali Petar i Ivan kada su ušli u grob. Samo je vjera kadra otići korak dalje. Ne zaustaviti se u očiglednoj praznini. Samo se vjerom u Uskrsloga Gospodina spoznaje da je Bog ispraznio grob kako bi ispunio svako drugo mjesto.
Iv 20, 1-9
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.« Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.
Slavimo svetkovinu Uskrsnuća Gospodinova. Ove godine ona je za sve nas dosta drugačija, nije onakva kakvu smo zamišljali. Ove godine ono očekivano, uobičajeno, općeprihvaćeno dobilo je neki drugi oblik.
I Marija Magdalena nešto očekuje. Nestrpljiva je. Rano ujutro ide na Isusov grob jer očekuje da je on ondje, štoviše, sigurna je u to jer zna da su tamo položili njegovo beživotno tijelo. Mrtvi Bog morao je biti tamo. Svi su znali da je tamo jer je teški kamen navaljen na grob, straža ga čuva. Isus je jednostavno morao biti u tom grobu, ali dogodilo se nešto posve neočekivano, neplanirano. Marijine nakane promijenile su se jer je kamen s groba dignut i Gospodina unutra nema. To se tako često događa svima, osobito nama kršćanima. Sigurni smo da znamo gdje možemo pronaći Boga. Uvjereni smo da znamo gdje on mora biti i pokazati svoju prisutnost.
No to i ne mora biti tako. Bog ima svoju logiku, svoje prioritete, svoja povlaštena mjesta. Poput Marije Magdalene, možemo se iznenaditi da ga nema tamo gdje ga očekujemo i u onim životnim trenucima u kojima smo sigurni da mora biti. Sa židovskim narodom tražili smo Boga u zakonu, a on je došao u osobi, u čovjeku. Tražili smo ga u jeruzalemskom kralju, a on je došao u nazaretskom siromahu. Gledali smo ga kao moćnog zaštitnika potlačenih, a on je sam postao potlačen. Pitali smo se gdje je Bog nakon Auschwitza, a on je sam bio u Auschwitzu. Tražili smo ga mrtvoga, a on je živ…
On je živi, Uskrsli Gospodin kojemu se svidjelo upravo uskrsnućem dati smisao svakoj smrti. Smrti koja neminovno iza sebe ostavlja prazninu. Prazninu koju su zatekla i dvojica apostola o kojima govori ovaj Ivanov evanđeoski izvještaj o uskrsnuću. I ova dvojica apostola bila su uvjerena da Isus mora biti u grobu, ali su dolaskom na grob umjesto Učitelja pronašli prazninu. Grob je prazan. Mjesto gdje je Bog, pa makar i mrtav, prema njihovu uvjerenju, prema onomu što je bilo posve očekivano, prazno je. Bog je tu ostavio samo prazninu.
Međutim, ta praznina kadra je reći puno toga. Taj prazni grob već dvije tisuće godina cijelom čovječanstvu govori tako velike stvari. Govori nam da bezbrojne praznine koje svatko od nas osobno susreće imaju smisao samo zbog jedne praznine, zbog jednog mjesta u vrtu podno Kalvarije. Zbog praznoga groba kojega su zatekli prvoga dana u tjednu apostoli i Magdalena. Ta praznina prvoga dana navješćuje nam nešto novo, nešto drugačije. Ona potvrđuje da se Boga može naći i u zakonu, ali u novom zakonu, zakonu ljubavi. Ona nam daje nadu da ćemo gledati Boga kao jeruzalemskog kralja, ali u novom, nebeskom Jeruzalemu. Ona nam govori da ima ima smisla biti i potlačen, i u Auschwitzu i umrijeti.
Nije lako razumjeti govor praznine. Za to je potrebna vjera. Ona vjera koju su imali Petar i Ivan kada su ušli u grob. Samo je vjera kadra otići korak dalje. Ne zaustaviti se u očiglednoj praznini. Samo se vjerom u Uskrsloga Gospodina spoznaje da je Bog ispraznio grob kako bi ispunio svako drugo mjesto.
Stoga, ne bojmo se promjena, neočekivanoga, neplaniranoga jer upravo to je govor Uskrsloga Boga koji je uskrsnuo kako bismo mi zadobili novi, promijenjeni, neočekivani, vječni život.
Sretan Vam Uskrs!
Jeruzalem, 9. travnja 2020. godine
