Je li ti se ikada dogodilo da si nešto skrivio kao dijete, napravio neku štetu ili nered i onda nisi znao što učiniti? Skrivao si se od roditelja i bojao njihove reakcije? I onda naletiš na oca ili majku, a oni te samo pogledaju i sve ti je jasno iz tog jednog pogleda? Taj pogled može biti oštar ili blag, ali govori tisuću riječi.
Lk 15,1-3.11-32
U ono vrijeme: Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: »Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima.« Nato im Isus kaza ovu prispodobu:
»Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče ocu: ’Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno. Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao.
Došavši k sebi, reče: ’Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: ’Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.’
Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. A sin će mu: ’Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama: ’Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.
A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: ’Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.’ A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. A on će ocu: ’Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.’ Nato će mu otac: ’Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!’«
U ljudskim se očima krije više od običnog pogleda. Oči nose tugu i radost, ljubav i bol. Oči oca ili majke su one koje najviše puta u životu pogledamo i promatramo, počevši od prvoga trenutka – svoga rođenja. To su oči koje te najviše vole i u čijem pogledu osjećaš sigurnost i pouzdanje i u čijem gledanju pronalaziš utjehu. Promatraju te kako rasteš, gledaju svaki tvoj korak iz daljine i brinu da ti se kakvo zlo ne dogodi. Koliku god glupost učinio, znaš da te čekaju i da će te možda i pogrditi, kazniti, ali će ti i oprostiti. Jer te neizmjerno vole.
A gledaj ljubavi u današnjem evanđelju. Slika oca koji oprašta sinu i raduje se njegovu povratku – upravo je slika Boga Oca. Sin shvaća svoju pogrešku i odlučuje se vratiti kući. Ne zna kakvu može očevu reakciju očekivati i hoće li ga otac uopće primiti, ali se ipak odlučuje pokrenuti. Želja za obraćenjem i kajanjem jači su od pukog osjećaja gladi koja ga je zahvatila jer je potrošio sav novac. Raskajano srce odlučuje se na pothvat za koji ne zna kako će završiti. Nailazi na ganuće i zagrljaj oca kakav sigurno nije očekivao. Otac nije zaboravio na prijestup sina, potrošeno bogatstvo i činjenicu da ga nekoliko godina nije ni vidio ni čuo. Unatoč tome, raduje se jer sin koji je bio mrtav oživje i obrati se. I takva je radost Božja radi obraćena grešnika. Otac nakanu srca stavlja iznad svakog grijeha i prima natrag u svoj zagrljaj svakog grešnog sina i ne ljubi ga ništa manje od onih pravednih i vjernih sinova koji čitav život poštuju Zakon i propise.
U slici onog starijeg sina također pronalazimo pouku. Iako živi s ocem u njegovu domu i sve što ima otac njegovo je, čini se kao da mu to nije dovoljno ili je nesposoban shvatiti očevu ljubav koju ima za nađenog brata. On može biti slika svakoga od nas, ali i slika farizeja koji napadaju Isusa jer se druži s grešnicima i carinicima, a sami ne vide svoju grešnost. Upravo kao odgovor na njihovo mrmljanje, Isus im donosi ovu prispodobu.
Naše prosječno korizmeno odricanje, bilo to od hrane, cigareta, kave ili čokoladica, nema velikog smisla ako će naš život nakon Uskrsa ostati isti kao što je bio i na početku korizme. Ako odricanje ne iznjedri ni najmanju promjenu u nutrini duše koja će odnos s Bogom i drugima postaviti na stepenicu više, onda sāmo odricanje nema velikoga smisla, osim eventualnog gubitka kilograma ili manje vjerojatnosti za razvoj raka pluća. Zasigurno da je dobra i umjerenost u jelu i piću, ali uvjeren sam da je Bogu puno ljepše i ugodnije odricanje od loših navika i odnosa koji trpe zbog nedostatka ljubavi i nespremnosti na promjenu nutrine. Nedvojbeno je da iz odnosa s drugima dolazi i odnos s Bogom, jer Isus ne kaže bez razloga: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25,40).
Razmislimo malo: čemu mi vrijedi četrdesetodnevno odricanje od bilo čega materijalnog, ako ne razgovaram s bratom ili sestrom koji se možda pokajao i vratio, a naišao je na zatvorena vrata moga srca? Pokušajmo još jednom pročitati ovo evanđelje i primijeniti ga na svoj život, jer kakva nam korist od samog slušanja Božje Riječi svake nedjelje (pa i dana) ako ona ne rađa nikakvim plodom?
Obećaj sebi da ova korizma neće biti besplodna za tebe. Učini promjenu i budi poput Oca nebeskoga koji se raduje i onoj izgubljenoj ovci koju je pronašao poput obraćena grešnika koji se obratio među devedeset i devet pravednika. Samo jedan oprosti, žao mi je ili opraštam ti može učiniti Uskrs puno ljepšim i smislenijim. Ako je Bog spreman tebi oprostiti, budi i ti spreman oprostiti drugima i dočekati ih raširenih ruku poput svoga milosrdnog Oca.
