Tajna Očeve ljubavi

Evo nas na pragu još jednog korizmenog vremena. Razdoblje je to u kojem se, kako to obično biva, odreknemo nečeg što nam je drago, izdržimo nekoliko dana, a zatim se tjeskobno brinemo jer nam se, eto nekako omaknuo koji kolačić i dan privodimo kraju u nadi da ćemo sutra bit revniji u svojoj odluci. Unatoč tome, kažu da u nekim krajevima čak postoji posebna vrsta ljudi – oni koji čitavu korizmu ustraju u svojoj odluci, a da pri tom čak ne liječe svoje frustracije na ljudima oko sebe.

 

Uvjeren sam da je čovjek današnjice zaobišao pravu bit korizme. Zaboravljamo često da je korizma darovano vrijeme u kojoj imamo povlaštenu priliku pripraviti se za najveći blagdan - Uskrs, a ne nešto što nam je Crkva nametnula jer je tražila neki razlog da promijeni liturgijsku boju. I upravo zbog toga, ovo je vrijeme milosno vrijeme. U prilici smo iznova se okrenuti Bogu i uspostaviti jedan potpuno nov, ispravan odnos s Njim.

 

Upravo nam o tom govori i današnje Evanđelje. Isus potiče i na post i molitvu, jer zna da su to vrlo korisne stvari, ali ipak uspostavlja ispravan odnos prema jednom i drugom. Bit posta i molitve nije u tom da nas drugi vide, da nas hvale kako smo dobri i kako imamo snažnu volju, uvjereni da naša nutrina odgovara onom što vide izvana. Ali svi ti vanjski čini, sve to mučenje i uma i tijela rađa malo, ili čak nimalo ploda ako nije popraćeno unutarnjim obraćenjem, obraćenjem srca na koje nas Isus poziva svakim danom, a posebno kroz ovo razdoblje. 

 

Isti je slučaj i s našim odricanjem tijekom korizme. Trebamo znati zašto se nečega odričemo. Nije svrha odreći se nečega da bismo glumili heroje ili iskušavali svoju ustrajnost. Cilj odricanja je uspostaviti ispravan odnos s Bogom. Odricanjem pokazujemo da nam je Bog na prvom mjestu, da je ispred onih stvari koji su nam najdraže. Sjetimo se samo Isusovih riječi: “Tražite najprije Božje kraljevstvo”. Baš kao što je On odbio pretvoriti kamen u kruh jer je radije tražio Božju riječ, tako i mi moramo biti spremni odreći se svega onoga što nas sprječava staviti baš Njega na prvo mjesto. Tu se ponajprije radi o grijehu koji nas zarobljava u nas same i ponekad drži toliko čvrsto da ga se bojimo odreći, iako znamo da jedino tako možemo postići istinsku slobodu.

 

Također, ovdje primjećujemo da nas Isus potiče na tajnost. Te su riječi, nažalost, često krivo protumačene. Ne radi se o tom da Bog traži da se mi sataremo skrivajući da smo se nečega odrekli ili da možda postimo i molimo. Naravno da će ljudi primijetiti kad netko tko je običavao konzumirati kutiju cigareta dnevno odjednom više ne puši, ili kad netko tko je provodio sate na internetu više nema profil na Facebooku. Bit je u tom što ćemo uraditi nakon što smo se odrekli takvih stvari. Sam prestanak pušenja je pozitivna stvar, no ne pogađa bit. Ako novac, koji inače potrošimo na cigarete, darujemo potrebitima – to se već može nazivati kršćanskim postom.



Dotičemo bit odricanja i kada vrijeme, koje bismo inače potrošili na društvene mreže, poklonimo Gospodinu. Isus ne potiče na tajnost zato što je grijeh ako netko slučajno sazna da dajemo siromasima, postimo ili molimo, dapače, to bi možda potaknulo druge da isto čine. Isus nas poziva na tajnost kako bismo pokoru izvršavali iz ispravnih razloga, iz ljubavi prema Njemu, kako bismo svoje srce suobličili s njegovim.

 

Zato, ove korizme odlučimo vratiti se Bogu. Uspostavimo novi odnos sa svojim Ocem koji nas uvijek strpljivo čeka. U tajnosti svoga srca priznajmo mu da ga trebamo i želimo. Odbacimo grijeh čiji nas teret sputava i pohitimo u Očev zagrljaj. Onaj koji nas iz ljubavi potiče na sve to, sigurno nas neće ostaviti izvan oceana svog milosrđa.