U svecima, čiju svetkovinu danas slavimo, prepoznajemo Gospodinove riječi blaženstava i njihovo obistinjenje u njima
U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati: »Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!« (Mt 5, 1-12a)
Božja Riječ, kako je to tako duboko izrazio pisac poslanice Hebrejima, je uistinu živa i djelotvorna (usp. Heb 4,12). Ona ima snagu dodirnuti dubine i probuditi svetu čežnju potrage u vjerniku. Vjerujem da smo svi doživjeli one trenutke u kojima je Riječ progovorila baš nama, na osobito jasan i egzistencijalan način. Evanđelje koje Crkva stavlja pred nas na svetkovinu Svih Svetih opisuje Isusa koji, okružen mnoštvom, govori svoj dobro poznati Govor na Gori, od kojih su jedan dio i Isusova blaženstva. Važno je, čini mi se krenuti otpočetka.
Isus uzlazi na Goru, a mnoštvo ga slijedi. Vidimo u ovoj dinamici uzlazaka i silazaka neki dobro iskušani obrazac u ophođenju s Božjom Riječi. Uvijek kada pristupamo Božjoj Riječi (koja je sam Gospodin Isus!) važno je biti spreman uzaći na goru. Božja Riječ od nas traži da napustimo svoju običnost, ukoliko želimo doživjeti neobičnost Božjega života. Prvi je korak, dakle, uzaći. A kada smo uzašli potrebno je sići. Potrebno je sjesti podno nogu Gospodinovih, u poniznosti se predati njemu i slušati. Važna je ova dinamika za ophođenje sa svakim dijelom Riječi Božje, a osobito za poniranje u ovako duboku i čudesnu, otkupljujuću snagu Blaženstava Gospodinovih. Jer, kako inače shvatiti zašto su blagoslovljeni ožalošćeni; ili kako se radovati progonima?
Božja Riječ nije naivna. Ona poznaje stanje u kojemu se naša ljudskost nalazi. Božja Riječ prihvaća naša iskustva, naše strahove i naša razočaranja te im daje novi smisao. Za razliku od nas, koji vidimo sve ono loše oko nas, ali rijetko imamo snage i želje to mijenjati, Božja Riječ-Bog sam je spreman dati sve, pa i sebe samoga, kako bi naš život zadobio smisao vječnosti. Božja Riječ računa i s našim slabostima, našim manama i zloćama koje se tako lako nastane među nama. Zato Isus govori da će uvijek biti ožalošćenih i onih koji ožalošćuju; da će uvijek biti progonjenih i onih koji progone. Ali Božja Riječ ide korak dalje. Ona nam pruža nadu koju samo Nebo može darovati, nadu koja govori: „Blago vama!“, jer ovo ovdje nije kraj.
A da ovo ovdje, ovo na zemlji nije kraj pokazali su nam toliki znani i neznani sveci, oni koji su hodili zavojitim putovima života prije nas i posvjedočili da se isplati sjesti do nogu Gospodinovih i slušati. Mi danas slavimo njihovu svetkovinu. I zajedno s njima želimo biti naraštajem onih koji hode u potrazi za licem Gospodinovim, kako je to lijepo izrazio psalmist. U njima mi prepoznajemo ove Gospodinove riječi blaženstava i spoznajemo da se te riječi uistinu utjelovljuju među nama, u našim međusobnim odnosima i iskrenim traženjima. Sveci koje danas slavimo pokazuju nam da milosrdni uistinu zadobivaju milosrđe, mirotvorci mir srca, a žalosni utjehu. Taj njihov primjer poticaj je i nadahnuće i nama da, nahranjeni Božjom Riječju i Gospodinovim Tijelom i Krvlju, siđemo s Gore i poput njih krenemo u svijet biti svjedocima Božjega milosrđa, mira, utjehe i radosti, unatoč progonima koji prijete.
