Duboko je i poučno što nam Crkva stavlja ovu svetkovinu u liturgijskom ciklusu koji je slijedio otajstvo utjelovljenja Gospodinova, muke, smrti, uskrsnuća i uzašašća njegova te silaska Duha Svetog na apostole. Kao da se ovom svetkovinom još jednom zaokružuje cijela priča našega spasenja, velikih djela (usp. Lk 1, 49) koje nam učini Trojedini Bog, no ne kao da bi završila, nego se nastavila i u našoj svakodnevici.
Nedjeljom Duhova, Pedesetnicom, završilo je Vazmeno vrijeme u kojem smo slavili najveća otajstva naše vjere, našeg spasenja ostvarenog po Isusu Kristu. Prva nedjelja nakon Duhova posvećena je Presvetom Trojstvu. Trojedini Bog izvor je i cilj našega života. Kada mi kršćani govorimo o Bogu, govorimo iz vjere u Trojedinoga Boga i kada Boga mislimo, mislimo i njegovo djelovanje u povijesti u trinitarnoj perspektivi - i u stvaranju svijeta i u utjelovljenju i poslanju Duha Svetoga. Ekonomija, tj. povijest spasenja uvijek je trojstvena, trinitarna. U svjetlu Kristove objave mi spoznajemo Boga kao Oca, Sina i Duha Svetoga. Trojedini Bog zajedništvo je triju istobitnih osoba, sebedarna ljubav, odnos i uzajamnost, jedinstvo u različitosti.
Na takvu sliku stvoren je i čovjek. I Bog koji je u sebi punina zajedništva i ljubavi slobodno stvara čovjeka i besplatno mu daje dar, mogućnost da uđe u taj odnos, u božanski život. I kad je čovjek zgriješio, Bog ga nije napustio, nego je pripremio za njega novo rađanje, obnovu naravi koja je uzdignuta i nad stvorenu - narav djece Božje. U svoje vrijeme pozvao je Abrahama obećavši od njega učiniti veliki narod koji je kasnije po Mojsiju i prorocima poučavao da upozna njega, jedinoga živoga i pravoga Boga te iščekuje obećanog Spasitelja te je tako pripravljao od početka put evanđelju.
Taj Spasitelj je Isus Krist, vječna Riječ Očeva koju je Otac poslao da dovrši njegovo spasenjsko djelo sveukupnom svojom prisutnošću i očitovanjem samoga sebe, riječima i djelima, znamenjima i čudesima, a pogotovo svojom smrću i slavnim uskrsnućem od mrtvih te, na kraju, slanjem Duha istine. Duh Sveti sveza je ljubavi koja ujedinjuje Oca i Sina, a uliven u srca ljudi u njima pobuđuje božanski život, svjedoči da smo djeca Božja, u njemu kličemo „Abba!“ - „Oče!“ te omogućuje Kristovim učenicima da navještaju evanđelje sve do nakraj svijeta i učine Isusovim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Cijelo dakle Trojstvo, sav Bog, uključen je spasenje čovjeka, njegovo ostvarenje i izvor je njegova života te čovječanstvo i cijeli stvoreni svijet vodi ka dovršetku, ispunjenju u kojem će Bog biti sve u svima (usp. 1 Kor 15, 28).
Duboko je i poučno što nam Crkva stavlja ovu svetkovinu u liturgijskom ciklusu koji je slijedio otajstvo utjelovljenja Gospodinova, muke, smrti, uskrsnuća i uzašašća njegova te silaska Duha Svetog na apostole. Kao da se ovom svetkovinom još jednom zaokružuje cijela priča našega spasenja, velikih djela (usp. Lk 1, 49) koje nam učini Trojedini Bog, no ne kao da bi završila, nego se nastavila i u našoj svakodnevici. Knjiga Ponovljenog zakona potiče nas da uvijek razmatramo to otajstvo: „Ispitaj samo prijašnja vremena što su protekla prije tebe, sve otkad je Bog stvorio čovjeka na zemlji: je li ikad, s jednoga kraja nebesa do drugoga, bilo ovako veličanstvena događaja? Je li se što takvo čulo?“ Ovom smo svetkovinom pozvani sjećati se uvijek tih djela i podsjećati se da je takav Bog uvijek uz nas, da i nas danas vodi; on je s nama do svršetka svijeta (usp. Mt 28, 20).
