Bijeg iz svijeta bila bi izdaja njegova naloga. Nas će jednom pitati jesmo li rekli i ostvarili njegov DA svijetu. Put prema Bogu, put u vječni život ne vodi nas mimo svijeta, nego nas vodi kroz služenje ljudima. Služenje Bogu i služenje ljudima neraskidivo su povezani. Što učinimo najmanjem bratu, to smo učinili Isusu. Budući da je Bog Bog za nas, kako to Pavao kaže, moramo ljubiti svoju braću i sestre.
Iv 17, 11b-19
Današnje evanđelje dio je Isusove velikosvećeničke molitve, molitve u kojoj se moli Ocu. Za koga? Za apostole, za učenike, za one odabrane, svećenike, redovnike… Dakle, za sve nas. On je znao kako nam neće biti lako živjeti u svijetu gdje zlo ima veliku moć. U ovoj Isusovoj molitvi stoje tri rečenice o kojima danas želim razmišljati. Prva glasi: Da budu jedno kao mi. Druga glasi: Oče, ne molim te da ih ukloniš iz svijeta, nego da ih očuvaš od zloga. Treća glasi: Kao što si ti mene poslao u svijet, tako i ja šaljem njih.
Da budu jedno kao i mi… (17, 11)
Prvo što je Crkvi potrebno jest sloga, mir i jedinstvo. Zašto je to danas potrebno? Kaže Isus: čeka ih svijet koji ih mrzi, i zato sačuvaj ih u ljubavi i slozi. Upravo tom ljubavlju i slogom apostoli su u to vrijeme uspjeli osvojiti svijet. I ne samo ljubavlju i slogom nego i riječju Kristovom koja je bila prisutna u njihovim ušima i srcima. Da bismo i mi danas osvojili svijet kao što su to učinili apostoli, potrebno nam je ono što su oni imali: ljubav, sloga i Kristova riječ. I jedino s time možemo pomoći ovome svijetu koji se sve više udaljava od Boga. Ovdje želim još kazati kako Isus moli još za jedinstvo u obitelji. Jer najteže je kada su braća i sestre u razdoru. A to se najčešće dogodi nakon smrti roditelja, zbog podjele zemlje ili kuće. Svaki otac i majka žele da im bude kao jedno. Zato moramo moliti kao što je Isus molio, da u našim obiteljima bude jedinstvo.
Oče, ne molim te da ih ukloniš iz svijeta, nego da ih očuvaš od zloga. (17, 15)
Isus Krist je vidio sve one protivnike i progonitelje koji će ih pratiti kroz cijelu povijest Crkve. Ali tu je zanimljivo vidjeti da Krist ne pomišlja da ih oslobodi progona. Nego on moli da ih osposobi da izdrže, da se odupru istinom. Isus nije htio sebe osloboditi od muke, nego je prihvatio i izvršio Očevu volju. On je prihvatio križ i pretvorio ga u životni oslonac svim patnicima. Možemo kazati da je zapravo patnju pretvorio u školu života. U školu u kojoj se trebamo učiti strpljivosti, podnošenju patnji, kako nositi teret križa….
Krist nije htio dignuti apostole iz ovoga svijeta nego ih osposobiti da izdrže do kraja. On želi da i mi poput apostola u ovomu svijetu izdržimo do kraja, a da bismo to mogli moramo vršiti Božje zapovijedi i oslanjati se na njegov križ. Mi smo izvršitelji Božje zapovijedi nad njegovim stvorenjem koje on toliko ljubi da je za njega predao svoga Sina. Isusovim utjelovljenjem, njegovom žrtvom na križu te uskrsnućem i uzašašćem započelo je ono što Otkrivenje naziva novim nebom i novom zemljom. Ovdje je dobro da promatramo proslavljenog i uskrslog Krista. Onda znamo kako ćemo mi jednom izgledati kad nas Bog pozove u svoju slavu. A dotle moramo proći ovim svijetom koji je pun boli, patnji i muka.
Kao što si ti mene poslao u svijet, tako i ja šaljem njih. (17,18)
Znamo li što ova rečenica za nas znači? Nas je Bog uputio u svijet. Bijeg iz svijeta bila bi izdaja njegova naloga. Nas će jednom pitati jesmo li rekli i ostvarili njegov DA svijetu. Put prema Bogu, put u vječni život ne vodi nas mimo svijeta, nego nas vodi kroz služenje ljudima. Služenje Bogu i služenje ljudima neraskidivo su povezani. Što učinimo najmanjem bratu, to smo učinili Isusu. Budući da je Bog Bog za nas, kako to Pavao kaže, moramo ljubiti svoju braću i sestre. Koliko daleko ova ljubav mora ići, jasno je izrazio Ivan u svojoj Prvoj poslanici: „Po tom smo upoznali ljubav, što je Krist svoj život predao za nas. Tako i mi moramo položiti svoj život za braću. O ispunjenju ove zapovijedi ovisi bolja budućnost za kojom čeznemo. Jer mnogi ljudi koji nisu tražili Boga, varkom, laži i nasiljem gradili su babilonske kule, koje su se srušile. Jer jednostavno bez Boga postoje samo lomovi i ruševine. Samo Stvoritelj može dovršiti svoje stvorenje. No, on neće to učiniti bez našega služenja svijetu. Iz ljubavi prema svijetu Bog je predao svoga jedinoga Sina. Tko Boga ljubi, mora zbog toga ljubiti i njegovo stvorenje. Tko Krista nasljeduje, mora, kao i on, služiti ljudima. Služenje ljudima, služenje budućnosti svijeta, stoga je druga riječ za glavnu zapovijed ljubavi.
