Koliko li je samo stamen bio taj stav u čovjeku koji trenutke pred svoju smrt koristi da bi punih pluća govorio o - ljubavi! Ali stvarnost koja još više oduševljava je spoznaja da je svakog od individua koje je susreo u svom životu nazvao prijateljem! Ta jednako je umro za Pilatovo i Petrovo otkupljenje. A veli da nema veće ljubavi doli one kada se polaže život za prijatelje.
Od pregršta riječi koje pojedinac izgovori tijekom životnog hodočašća, u sjećanje se počesto urežu oni govori koji dolaze neposredno pred smrt. Možemo reći da u kratkim crtama dočaravaju nečiji lik. I kasnije razgovori o čovjeku kojeg fizički više nema među živima nerijetko kulminiraju divljenjem posljednjim mislima koje je sugovornicima pokojnik urezao u pamćenje. Makar to bila i začuđujuća tišina. I nedvojbeno je da je takve riječi teško slušati, jer sugovornici koji nastavljaju koračati zemljom imaju saznanje da jednoga od njih uskoro neće više biti među njima.
No naš dvije tisuće godina star junak dobro poznaje činjenicu da nitko ne voli rastanke. Stoga svojom oproštajnom večerom želi staviti jedan trajan pečat na svoj lik i djelo. Jer je „znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio“ (Iv 13,1). I ljubav ga je omeđila.
Kako je zanimljivo promatrati trenutke koje nam ovaj odlomak donosi. Čovjek koji ima biti osuđen na smrt i biti mučen na jedan izuzetno ponižavajući način, govori o ljubavi. Čak je zapovijeda. Jer je svjestan da se na nasilje ne uzvraća istom mjerom. Možda je čak ljubav najveće nasilje koje se može dati krvnicima, ma kakva god sredstva koristili. Jer razdire um pojedinca i stavlja ga u stav čuđenja i razmišljanja. U ovakvu govoru zasigurno možemo prepoznati da je taj čovjek disao ljubav. I posljednji izdah mirisao je na nju. Neupitno je da će taj osuđenik biti urezan u pamćenje svojih egzekutora, upravo zbog slojevitosti i kontradiktornosti odgovora na sve ono što su mu oni nudili i radili. Zaista, kako je moguće da se bičevima, pljuskama, vrijeđanjima, čavlima i nasilnom smrću može odgovoriti korjenitom suprotnošću?! Koliko li je samo stamen bio taj stav u čovjeku koji trenutke pred svoju smrt koristi da bi punih pluća govorio o - ljubavi! Ali stvarnost koja još više oduševljava je spoznaja da je svakog od individua koje je susreo u svom životu nazvao prijateljem! Ta jednako je umro za Pilatovo i Petrovo otkupljenje. A veli da nema veće ljubavi doli one kada se polaže život za prijatelje. Samim time možemo reći da je i sve one likove koje mi olako osuđujemo kao one koje su ubili ili prezreli našega Gospoda, promatrao kao katalizatore svoje proslave i, napose, kao svoje prijatelje, iako u trenutcima suđenja nisu znali što čine i koga osuđuju. Uistinu si fascinantan, mučeniče!
Kada promatramo grčku riječ za euharistiju – euharistein – saznat ćemo da u hrvatskom prijevodu ta riječ znači zahvaljivati. A mjesto radnje evanđeoskog odlomka kojeg ove nedjelje slušamo na svetoj misi je upravo gornja soba u kojoj je ustanovljena euharistija. Stoga, ne zaboravi, dragi prijatelju, podsjetiti se na zahvalnost koju otkrivaš u svevremenskim riječima koje ti Krist poručuje: Tebe sam nazvao prijateljem!
