Čitajući današnje Evanđelje ne možemo ne zamijetiti kako evanđelist Matej na poseban način ističe riječ skrovitost.
Upotrebljava je čak šest puta. Sama ta riječ mogla bi nam, a i trebala, biti nit vodilja za naše predstojeće vrijeme korizme koje započinje današnjim danom, tj. Pepelnicom.
Danas ćemo na vidljiv način biti posuti pepelom koji nas treba podsjetiti da ne bi smjeli biti zarobljeni stvarima ovoga svijeta te nas ujedno pozvati na obraćenje.
Nakon toga vidljivoga čina sve drugo bi se trebalo odvijati u skrovitosti: davanje milostinje, osobna molitva, post i svaka druga dobra djela koja smo odlučili činiti u korizmi kao dio pokore i način približavanja Bogu i čovjeku što bi nam trebao biti glavni cilj. Sve što učinimo u skrovitosti ne činimo da nas drugi vide, nego zbog našega odnosa prema Bogu i suosjećanja prema bližnjemu u potrebi.
Matej ne spominje uzalud šest puta riječ skrovitost. Putem trnovitoga puta skrovitosti trebamo doći do Uskrsnuća kako bi odjek uskrsnog poklika bio jači i prodorniji u našemu životu i svijetu u kojemu se nalazimo.
Danas ćemo na vidljiv način biti posuti pepelom koji nas treba podsjetiti da ne bi smjeli biti zarobljeni stvarima ovoga svijeta te nas ujedno pozvati na obraćenje.
Nakon toga vidljivoga čina sve drugo bi se trebalo odvijati u skrovitosti: davanje milostinje, osobna molitva, post i svaka druga dobra djela koja smo odlučili činiti u korizmi kao dio pokore i način približavanja Bogu i čovjeku što bi nam trebao biti glavni cilj. Sve što učinimo u skrovitosti ne činimo da nas drugi vide, nego zbog našega odnosa prema Bogu i suosjećanja prema bližnjemu u potrebi.
Matej ne spominje uzalud šest puta riječ skrovitost. Putem trnovitoga puta skrovitosti trebamo doći do Uskrsnuća kako bi odjek uskrsnog poklika bio jači i prodorniji u našemu životu i svijetu u kojemu se nalazimo.
