Kao što je apostolima pristupio dok su razgovarali i donio im mir, tako i nama želi prići u sitnicama koje sa sobom nosi svaki dan i dati nam upravo ono što nam treba...
U ono vrijeme:
Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše
u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče
im: »Mir
vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus:
»Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i
noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što
vidite da ja imam.« Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti
još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za
jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.
Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok
sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u
Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma
te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i
u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim
narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.« (Lk 24, 35-48)
Ukoliko
se stavimo u stvarnost koju nam donosi ovaj evanđeoski ulomak, moći ćemo
primijetiti jednu stvar: susret s Uskrslim bitno mijenja čovjekov život. Bog je
onaj koji prvi čini korak. Upada u ljudsku svakodnevnicu i tako se sve bitno
mijenja. Nekada toga nećemo biti svjesni, ali ta će se promjena ipak događati.
Susret s Uskrslim od nas traži i to da odgovorimo na taj Njegov pristup
čovjeku. Budući da nas poznaje, odmah nam govori: »Mir vama!« To je ono što nam
treba nakon zbunjenosti koju u čovjeku proizvedu događaji Velikoga tjedna. Ako
pogledamo događaj kroz poglede učenika shvatiti ćemo jednu važnu stvar: ovo je
početak rađanja osobne vjere svakog od učenika. Lako je nama promatrati ove
događaje iz postuskrsne vjere koju smo naslijedili od apostola.
Kakav je
naš susret s Uskrslim? Jesmo li se uopće susreli s Njim ili smo to ipak
ostavili 2000 godina iza nas? I danas On nama prilazi jer želi biti dio i naše
svakodnevnice. Kao što je apostolima pristupio dok su razgovarali i donio im
mir, tako i nama želi prići u sitnicama koje sa sobom nosi svaki dan i dati nam
upravo ono što nam treba. To da On prilazi nama je istina i događa se. No,
problem je u tome da li mi Njega primamo. Prilazi nam i otvara nam se u Riječi.
Dariva nam se bez prestanka i bez pridržaja, ali mi smo ti koji su slijepi i to
ne vide; ili ako vidimo - bezrazložno odbijamo. Možda je naša greška u tome što
očekujemo da će nam se svima Uskrsli objaviti na jednak način kao i apostolima.
Danas nam se očituje kroz osobe i prirodu koji nas okružuju. Nije Ga lako
prepoznati jer smo mi ti koji ne želimo druge odvajati od njihovih pogrješaka.
Bitno je naučiti razgraničiti grijeh i grješnika. To su dva različita pojma.
U drugome
moramo naučiti prepoznavati Krista kako bismo mu mogli služiti. Svima nam je
dao jasnu poruku na jednom mjestu: »Što god učiniste jednom od ove moje
najmanje braće, meni učiniste!« (Usp. Mt 25, 40). To su osnove za prepoznavanje
Krista u drugima. Služeći Mu otkrivamo Ga i On nam se otkriva. Na taj način Ga
upoznajemo, On ulazi u našu svakodnevnicu, donosi nam mir, narušava sve ono u
što smo se uljuljali. U naš život ulazi svjetlo Uskrsa i tako se mijenja naš
pogled na sve. Ipak, za sve to postoji jedan bitan uvjet: naš pristanak. Ako
slobodnom voljom ne prionemo za Gospodina, bojim se da ćemo propustiti priliku
za istinski susret s Uskrslim. Svaka, pa i najmanja odluka je odluka za ili protiv Krista. Odlučimo se za Krista i susret ćemo Ga jer je On taj
koji nam svima rado prilazi u susret!
