Događaji koje opisuje današnji evanđeoski ulomak najsretnija su tragedija u povijesti čovječanstva. Dok Bog ljudima na najočitiji način pokazuje koliko ih ljubi, čovjek Bogu pripravlja križ...
Mk
14, 1 – 15, 47
Pred ovim događajima
nemoguće je ne zašutjeti. Nema riječi koja je dovoljno snažna, a da se uklopi u
kontekst onoga što se događalo tih dana u Jeruzalemu. Događaj sličan tome nije
se dogodio nikada prije niti će se dogoditi ikada poslije. Jednom zasvagda se
dogodilo. Snaga toga što se dogodilo proteže se do vječnosti. Snaga te iste
Ljubavi za nas je otvorila nebesa. No, kako je krenuo početak događaja?
Sve počinje sa proslavom Isusove
posljednje Pashe. Pasha je trajni spomen-čin na čudesno izbavljenje židovskog
naroda iz Egipta. Bilo je potrebno ljudima ostaviti i trajni spomen-čin na
čudesno izbavljenje svih nas iz ropstva grijeha. Zbog toga je Isus na
Posljednjoj večeri ustanovio sakrament Euharistije po kojem ostaje trajno
prisutan među nama. Znao je što slijedi i da zbog nas mora ostati trajno
prisutan, jer bismo se drugačije izgubili.
I na to čovjek opet ima odgovor:
izdaja. Isus je bio Dobro koje provocira. Sve ono što je različito od nas, provocira
nas. Ponekada to ne možemo ni podnijeti. Želimo to ukloniti. Ponukan onim što
je Đavao već bio usadio u njegovo srce, Juda poljupcem vrši predaju Sina
Čovječjega u ljudske ruke. Isus ne bježi od časa koji je morao doći. Naprotiv –
predaje se bez imalo otpora, a jedini je imao pravo na otpor jer nikome nije
učinio nikakvo zlo.
Nakon što biva osuđen, izbičevan,
porugan i trnjem okrunjen, Isus grli svoj križ u ime svih nas koji smo taj križ
pripravili. Zapravo smo ga pripravljali sami sebi, ali On ga velikodušno uzima
na sebe. Ne može On drugačije nego ljubiti. Ljubi do kraja. Sve do smrti. Svakoga
od nas. Bez iznimke.
Događaji koje opisuje današnji
evanđeoski ulomak najsretnija su tragedija u povijesti čovječanstva. Dok Bog
ljudima na najočitiji način pokazuje koliko ih ljubi, čovjek Bogu pripravlja
križ. Bog je živio među ljudima i pozivao na međusobnu ljubavi i ljubav prema
Njemu. Čovjek je dao odgovor na tu ljubav. Neki su uzvratili ljubavlju, a neki
su uzvratili križem. No, ta ljubav je i križ pretvorila u najsavršeniji proglas
ljubavi prema onima koji su istu tu Ljubav doveli na križ. Pobjeda koju je
Ljubav izvojevala za nas na križu kadra je promijeniti svako srce koje joj se
otvori i skupa sa rimskim satnikom reći: »Uistinu, ovaj čovjek bijaše Sin Božji«.
