„Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine?“ pitao je nečisti duh, ali nije on jedini koji je to pitao.
Mk 1,21-28
U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.« I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
Debitantski nastup igrača koji je odredio povijest čovječanstva, tȁ po njemu računamo povijest… Iz njega izlazi misao i sva se svodi na njega. Nekima brat, a drugima bratić…
Smjestimo, za početak, ovaj ulomak koji je pred nama u neki kontekst. Mjesto radnje je Kafarnaum, grad smješten na najvažnijoj prometnici toga doba i toga područja. Vrijeme radnje je subota i vjerujem da smo svi x puta jednostavno prešli preko te informacije, no ona u židovskom mentalitetu igra veliku ulogu. Subotom, naime, osim određenog broja koraka, odmora ljudi, “roba i vola“, bilo je zabranjeno išta raditi, a što je to taj novi silni propovjednik učinio? Ne znamo sadržaj propovijedi, a vjerujem da ga ni ovi prisutni slušatelji koji su ostali „zaneseni“ nisu baš upamtili, jer već u idućim poglavljima svaljuju se na tog istog propovjednika, no meni je ovdje, u kontekstu subote, zanimljiv učinak propovijedi.
Sumnjam da su ti svjedoci mogli odmorne glave nastaviti svoju subotu odmora. Za njih su to sigurno bile riječi koje su ih tjerale na promjenu, na življenje, i to ono istinsko, ne pismoznansko koje sputava i ograničava, nego ono kršćansko, bezgranično i jedino istinsko. A kada su pomislili da je to sve, evo i drugog nastavka. Svi su se Newtonovi zakoni izmijenili na opsjednutom čovjeku: pokrenut je s mjesta i izbačen je iz pravca gibanja, dobivši ubrzanje koje može uzrokovati samo tako jaka nečista sila, te je sva dijalektička akcija izazvala u njemu reakciju. A Isus? Izbacuje iz takta, smiruje nečistu silu i čini onu protureakciju koju je on bio najkadriji učiniti – oslobađa opsjednutoga - prvi egzorcizam.
„Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine?“ pitao je nečisti duh, ali nije on jedini koji je to pitao. Mi ljudi ulazimo u samostan, u brak, u neki nov odnos i nove životne probleme, mijenjamo način života, idemo na fakultet ili tražimo novi posao… Svaki nam dan života, u kakvim god okolnostima mi bili, sa sobom donosi poteškoće i prepreke koje smo pozvani prijeći. Jesmo li uvijek sposobni? Jesmo li uvijek spremni? Jesmo li uvijek raspoloženi? Češće nismo, jer možda se više uzdamo u sebe nego u pomoć odozgor, pa u trenucima kada dođemo do dna i kada se probude naši nečisti duhovi današnjice poput osamljenosti, nezadovoljstva, depresije, emocionalne nestabilnosti, vikne li tada i naš nečisti duh zajedno s nama: „Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine?“
Buka, galama, čuđenje i zaprepaštenje nisu se dogodili samo te subote u sinagogi, nego se događaju u našoj svakodnevnici. A što na to kaže „novi i snažni naučitelj“? On jednostavno poziva i zapovijeda: „Umukni i iziđi iz njega!“.
Iziđimo i mi iz naše uljuljanosti, iz svakodnevnih zidova u koje se zabijamo kao muhe bez glave i poslušajmo nov i snažan nauk kada se naviješta s oltara. Usudimo se onda i sami uzeti evanđelje kako više ne bismo gledali kroz masku za zavarivanje koja blokira svaku svjetlost, već progledali kroz kaleidoskop čuda i nauka. Da nam ne bude tek loš bratić, nego da se možemo pohvaliti da za brata imamo „Sveca Božjega“!
