Bog traži da Ga stavimo na prvo mjesto u našemu životu. Kada je On na prvome mjestu ostatak ljestvice vrednota mora biti ispravno postavljen. To je jednostavno dobitna kombinacija.
Evanđelist Matej donosi nam ulomak iz Isusova govora na gori. Isus uvijek pred nas stavlja dvije sasvim oprečne stvari. Uvijek nam nudi, uz objašnjenje, izbor. Na nama je da u svojoj slobodi izaberemo. U današnjem evanđeoskom ulomku pred nas stavlja izbor između Boga i bogatstva. Na nama je birati hoćemo li biti Božji učenici ili ćemo biti kao pogani. Isusov govor uvijek je jednostavan. On ne koristi neke velike učene mudrosti, nego sasvim jednostavne stvari. Ono što ga okružuje. Nalazi se na gori i upravo u prirodi pronalazi inspiraciju da ljudima lakše objasni stvari. On spominje ptice, ljiljane i travu. Ono što nas okružuje i što svojim okom možemo vidjeti. Možemo vidjeti njihovu ljepotu, ali i njihovu prolaznost. Možemo vidjeti njihovu jednostavnost. Njihovo postojanje.
Služiti Bogu i služiti bogatstvu dvije su sasvim suprotne stvari. Jedna s drugom ne ide. Sada se, također, možemo pitati što to Isus ima protiv bogatstva, zašto se tako ponaša, jer ljudi koji su bogati ne moraju nužno bit zli itd. Isus nema ništa protiv bogatstva. On se protivi bogatstvu koje postaje našim gospodarom. Bogatstvu koje počinje nama gospodariti i koje nam zasljepljuje um i pogled prema drugome. Kakva nam korist ako cijeli svoj život pretvorimo u zabrinutost i sva svoja usmjerenja u stjecanje bogatstva, a pritom zaboravimo da se život sastoji od puno važnijih stvari.
Život u slobodi je ono što Isus od nas traži. Biti slobodan poput ptica nebeskih. One ne siju, niti žanju, a Otac nebeski ih hrani. Ništa im ne fali. One slobodno lete i pjevaju. Zar mi ne bismo trebali slobodno „letjeti“ i pjevati!? O, kakav bi to život bio! Vjerojatno bi mislili da smo ludi. Prisjetimo se da lude svijeta izabra Bog da posrami mudre. Možemo samo pretpostaviti kakav bi to bio život, jer uvijek ćemo biti za nešto zabrinuti i vjerojatno nikada nećemo ni znati kako izgleda ta potpuna sloboda. Ljiljani i trava izgledaju tako prekrasno bez da se brinu. Oni samo postoje. Oni mirišu, a mi i ne pomišljamo da trebaju nešto više raditi. Zašto mi ne bismo mogli samo postojati i mirisati miomirisom koji dolazi od Boga. Teško! Opet nas nešto muči. Često zaboravljamo na svoje ljudsko dostojanstvo koje nam je darovao sam Bog, stvorivši nas na svoju sliku i priliku. Jedino čovjek je njemu sličan među svim stvorenjima. No, mi to često zaboravljamo i brinemo se tjeskobno za sebe. Ovdje se također možemo pitati kako to Isus misli kada govori da se ne brinemo, jer kruh nam neće nitko dati ako sami ne zaradimo svoju plaću. Sve je to istina. Isus nam samo želi reći da najprije tražimo Božje Kraljevstvo, a sve drugo će već doći. Najprije tražimo Boga i njemu jedinome služimo, a sve drugo će nadoći. Mi nećemo odbacivati novac i bogatstvo, ali nećemo ni zbog novca i bogatstva odbacivati Boga i Božje Kraljevstvo. Trebamo biti slobodni i u toj slobodi izabrati Boga koji se brine za nas, jer sami svojom brigom ne možemo sebi ni život produžiti, a ako se pouzdamo u Njega i to je moguće. On samo traži da Njega stavimo na prvo mjesto u našemu životu. Kada je On na prvome mjestu ostatak ljestvice vrednota jednostavno mora biti ispravno postavljen. To je jednostavno dobitna kombinacija. Na nama je da izaberemo. On nam je darovao slobodu.
