Nastojmo i mi ovdje na zemlji živjeti dostojno onoga svijeta i uskrsnuća, a Boga prepoznavati, ne kao Boga mrtvih, već kao Boga živih, u kojemu svi mi živimo.
Lk 20, 27-38
U ono vrijeme: Pristupe neki od saduceja koji niječu uskrsnuće i upitaše Isusa: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.« Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.« »A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Tà svi njemu žive!«
Polako se približavamo kraju liturgijske godine i početku vremena došašća, a liturgijska čitanja nas pomalo na to pripremaju. Glavna tema biblijskih čitanja ove nedjelje jest uskrsnuće.
U ovom evanđeoskom odlomku saduceji, skupina u židovskom svećenstvu koja tvrdi da nema uskrsnuća, dolaze Isusu i nastoje s njim ući u raspravu. Njihovo pitanje je usmjereno upravo na uskrsnuće, a cilj im je samo jedan: uhvatiti Isusa u laži i neznanju te ga optužiti i predati na osudu. Bili su uvjereni da Isus neće biti spreman pružiti odgovor na njihovo pitanje. Stavljaju pred njega primjer iz Ponovljenog zakona, tj. primjer žene koja je bila udana sedam puta, ali ona nije tema njihovog razgovora niti ih posebno zanima jer su ga samo željeli ismijati i izrugati.
Isus im zanimljivo odgovara, na način koji vjerojatno nisu očekivali. Oni su vječni život, kao i farizeji, smatrali samo nastavkom zemaljskog života. Stoga Isus govori kako se oni koji su dostojni uskrsnuća i onoga svijeta ne mogu ženiti i udavati. Pojam braka i ženidbe u nebesima ne postoji te nema nikakvu vrijednost, jer oni koji dolaze u nebesa postaju sinovi uskrsnuća. Zadobivaju novo obličje koje nema neku poveznicu sa zemaljskim, čovječanskim obličjem. Postaju Božji sinovi, anđelima jednaki te ni umrijeti ne mogu jer su pobijedili smrt. A po uskrsnuću će zadobiti sasvim novi život u Bogu, onaj život koji je on za nas odavno predodredio. Na kraju evanđelja Abraham, Izak i Jakov se spominju kao živi, iako su umrli, ali njihova će tjelesa, kao i naša, uskrsnuti.
Ovo evanđelje nas poziva da sebi postavimo pitanje: Živimo li na ovom svijetu poput saduceja, zabrinuti za ovozemaljske stvari, a bez imalo svijesti o onom vječnom, što tek dolazi, a ljudskom umu tako neshvatljivom i nezamislivom? Živimo li u svijesti da jednoga dana, kada umremo, naš zemaljski život prestaje, a onaj drugi tek počinje? Jer tada ulazimo u nov način življenja, drugačiji od ovog zemaljskog - u vječnosti s Kristom. Ulazimo u život u kojem ovozemaljski zakoni nemaju vrijednost. Nastojmo i mi ovdje na zemlji živjeti dostojno onoga svijeta i uskrsnuća, a Boga prepoznavati, ne kao Boga mrtvih, već kao Boga živih, u kojemu svi mi živimo.
