Nije nam dano sve znanje i sva mudrost, ali dano nam je nositi onoliko koliko možemo u ovom trenu ponijeti i točno onoliko koliko nam je potrebno da možemo iskreno ljubiti. A tu ljubav najjasnije iščitavamo iz Trojstvene ljubavi.
Nije nimalo lagano krenuti na put s kojeg znaš da nema povratka. Nema gledanja unatrag i nema osvrtanja. Uz sva posrtanja, zastajkivanja, uz sve prepreke na putu ideš dalje. Vidiš toliko drugih putova koji se čine i lakšim i zabavnijim od tvoga, koji se čine mnogo privlačnijim od ovog tvog prašnjavog, ali taj prašnjavi je tvoj put, a svi ostali su tuđi putovi kojima ti nije kročiti. Često taj put vodi kroz nepregledne krajeve, često ulaziš u maglovite ulice iz kojih se nikada ne bi izvukao samo uz vlastitu pomoć i vlastite snage. I osjetiš da te guraju, ali te uvijek jedna Ruka zaštiti i uhvati. Čuješ da te razni glasovi dozivaju, ali jedan je Glas među njima najjasniji. Vidiš mnoga lica, ali samo je jedno Lice koje želiš vječno gledati. I u tome i jest radost našeg puta; koliko se dopustim voditi i koliko se prepustim i zavolim svoj put toliko ću i hrabrije kročiti. Ne znači da će biti lakše, nego mirnije i predanije. Vlastite snage me nekad i na rub provalije vode.
Moj put nije osuđenički put, to nije put tame, nego put svjetla kojim je i Isus prošao. S Njim sam krenuo i tako je sve započelo. A s Njim nikad nema natrag, jer On je Cilj. To je put padova, ali i ustajanja, put grešaka, ali i popravaka, put odstupanja, ali i put najvećih obraćenja. Možda se činimo i ludima i glupima i naivnima što grlimo svoje padove, što nosimo svoje križeve, što podnosimo nevolje, ali znamo da ima smisla, znamo da nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom; a nada pak ne postiđuje.
Ponekad nam se čini i da je poželjno činiti padove i greške, jer Bog će ionako sve oprostiti, ali to je površan stav, to je stav koji ide u računicu s Gospodinom. Padovi su sastavni dio našeg života, ali nisu oni ti koji su najbitniji; bitno je koliko ljubavi u sebi imamo, koliko ljubimo. A ljubav nam ne dopušta činiti zlo onome kojega ljubimo. I tu opet sve započinje. Tu započinje naš novi odnos i prema Bogu i prema čovjeku. Odnos koji mijenja. Nije nam dano sve znanje i sva mudrost, ali dano nam je nositi onoliko koliko možemo u ovom trenu ponijeti i točno onoliko koliko nam je potrebno da možemo iskreno ljubiti. A tu ljubav najjasnije iščitavamo iz Trojstvene ljubavi. Iz najjednostavnije Ljubavi koja je i najveći misterij. Čitam to iz stvaralačke Ljubavi Očeve kojom je u nas život utkao i svoga Sina nam podario. Čitam to iz žrtvene Ljubavi Sinove koji nas je do kraja ljubio, za nas se predao i volju Očevu izvršio. Čitam to iz Ljubavi koja nam je po Duhu darovana i koja je po Duhu u srcima našim razlivena. Koja nas vodi i poučava, koja nas okuplja, koja od Trojstvene ljubavi i nama daje udjela.
