Umjesto maslina bacimo preda Nj svoje grijehe, umjesto palmi bacimo svoja nedjela i propuste, mjesto mladica dajmo svoja srca, a umjesto haljina prostrimo sebe.
Pitam se je li svjetina koja je vikala Hosana Sinu Davidovu bila glasnija od one koja je vikala Raspni ga, raspni! Pitam se jesu li dobrota i ushićenje lica onih koji su ga veličali bila sjajnija od tame noći, zloće i mraka onih koji su ga osudili i razapeli… Danas, Gospodine, kad si tako jednostavno, a tako svečano ušao u Jeruzalem slave te i veličaju, a ti dobro znaš Gospodine da tvoje Kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Ušao si na magarcu, baš kao onoga dana kad si u Majčinu krilu bježao u Egipat; sada se na magarcu vraćaš da ispuniš Pismo i volju Očevu.
Dok si prolazio pored njih pjevaju ti, hvale te i bacaju pred tebe ono što su imali; bacaju grane masline, mladice, palmine grane i svoje haljine. Pripravljaju ti put, baš kao što je Ivan pozivao da ti se pripravi put. Ali uvijek se te riječi doslovno shvate. Čak je i Franjo u početku doslovno shvatio. Dajemo nešto svoje i bacamo pred tebe. Uzimamo najfinije grane i najfinije haljine i prostiremo preda te. Ali tebi naše grane i naše haljine nisu potrebne. Ti želiš nas cjelovite. Želiš nas, da ti se predamo i prepustimo. Umjesto maslina bacimo preda Nj svoje grijehe, umjesto palmi bacimo svoja nedjela i propuste, mjesto mladica dajmo svoja srca, a umjesto haljina prostrimo sebe. I neka uđe u naš život, neka uđe u naša srca i ondje se zakralji, ondje mu zapjevajmo pjesmu pohvalnu! Ovako ga dočekujemo samo izvana, kao nekog moćnog stranca kojemo se divimo i koji nam može pomoći, ali nam nije toliko bliz. A Isus nam hoće biti bliz, hoće hoditi s nama, a ne gledati nas kako veličamo njegov lik, a ne njega samoga.
Nije dobro ostati na površini; sanjamo o velikim pučinama, sanjamo o avanturama s Gospodinom, o neverama i dalekim morima, a uporno stojimo u luci. Nikako da se otisnemo na pučinu. Bojimo se, Gospodine, bojimo se jer ti ne vjerujemo. Ne vjerujemo da ćeš doći po vodi i spasiti nas. Vjerujemo da pretvrdo spavaš i da će nas vali odnijeti dok se ne probudiš. Ali zaboravljamo da si ti Gospodar i vjetrova i valova. I tako ostajemo samo na velikim govorima o tebi, i tako prolaze naši dani u lukama. Uvijek isti ljudi, uvijek isti zalazak i izlazak i divimo se ponekad nekom velikom brodu tamo u daljini. I ne pomišljamo da bismo mi mogli biti taj veliki brod. Ali se bojimo.
Razbij Gospodine naš strah, našu nesigurnost. Ulij nam snage i hrabrosti da ti povjerujemo da znaš što činiš od naših života. Da stojimo čvrsto i kličemo ti s palminim granama u ruci u Jeruzalemu, ali da stojimo čvrsto uz tebe i na Golgoti. Supatimo s tobom, ali ne posustajemo, jer ti vjerujemo da znaš što činiš. Ti vidiš i iza naših oblaka. Ti vidiš jutro u našoj noći. Provedi nas Gospodine kroz Jeruzalem, učvrsti nas i ojačaj na Golgoti i proslavi nas sa sobom u jutru Uskrsa.
