Da mi je barem malo to razumjeti…da vječnost nije nešto daleko, nego da je prisutna već ovdje.
Iv 17, 1-11a
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.«
Ulomak iz Ivanova evanđelja koji smo upravo pročitali, početak je tzv. velikosvećeničke molitve, koju Isus izgovara neposredno prije svoje muke. I dok promišljam o ovome ulomku, shvaćam da on zapravo ne bi ni bio napisan (kao ni ostala evanđelja) da Isus nije uskrsnuo. Pavao veli da su nam uzalud i vjera i propovijedanje ako Krist nije uskrsnuo (usp. 1Kor 15, 12-20). Evanđelisti pišu pošto su susreli Uskrslog, jer tek tada shvaćaju i sjećaju se što im je Isus govorio. Nakon susreta s Uskrslim oni hode u novosti života. Veličanstveno.
Pitam se što bi to bio život vječni? A Isus jednostavno odgovara: A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Nekako se ovaj Isusov odgovor ne poklapa s onim što zamišljam. U mojoj zamisli to je nešto daleko i apstraktno, pa otvaram prostor mašti da oblikuje kako će izgledati taj život vječni.
Sve ću lakše razumjeti negoli dar života vječnoga. To vidim po tome što svojim snagama pokušavam zavrijediti život vječni, a zaboravljam da mi je on već darovan, samo taj dar trebam primiti!
Isus je došao da imamo život vječni i to je omogućio svima koji vjeruju u njega. Vjera je jedini uvjet da čovjek primi život vječni, ona nije nešto apstraktno nego susret sa živim Kristom. Ako smo povezani s onim koji ne umire, tada ni mi ne umiremo, nego imamo život vječni. Tako već sad postajemo ljudi vječnosti, imamo život u Bogu kojeg zadobivamo po Duhu Svetomu.
Da mi je barem malo to razumjeti…da vječnost nije nešto daleko, nego da je prisutna već ovdje. A ne znam, možda mi trebaju drugi dojaviti kako su susreli Isusa. Ali teško ću u to povjerovati, sve dok ga osobno ne sretnem. Dobro, ne moram ga opipati, već samo da ga sretnem. Tada bih poput svetog Franje zanesen bio.
O dođi, Stvorče, Duše Svet.
