Meditacija na Otpjevni psalam Šeste vazmene nedjelje B...
Ps 98, 1-4
Pred poganima objavi Gospodin spasenje svoje!
Pjevajte Gospodinu pjesmu novu
jer učini djela čudesna.
Pobjedu mu pribavi desnica njegova
i sveta mišica njegova.
Gospodin obznani spasenje svoje
pred poganima pravednost objavi.
Spomenu se dobrote i vjernosti
prema domu Izraelovu.
Svi krajevi svijeta vidješe
spasenje Boga našega.
Sva zemljo, poklikni Gospodinu,
raduj se, kliči i pjevaj!
Prvi kršćani, oni koji su išli za Isusom još dok je propovijedao i koji su se nakon uskrsnuća držali zajedno, bili su dakako Židovi. Obdržavali su Mojsijev zakon te su se u svemu ponašali kao i ostali vjernici svoga naroda. Ipak je s Isusom došlo nešto novo. Ta novost je otpočetka prisutna u Bogu i njegovu naumu spasenja za sve ljude. Novost koju donosi Isus Krist ne znači obescjenjenje onoga prethodnoga. Što je prethodilo također je Božji naum. Tako je Bog od početka svijeta stvarao sebi narod koji je pripremao za puninu svoga objavljenja. Iako je židovski narod u svojoj svijesti gajio osjećaj Božjeg izabranja i svoje posebnosti, taj osjećaj nije mogao izbrisati Božje obećanje Abrahamu da će se u njegovu potomstvu blagoslivljati svi narodi zemlje. (usp. Post 17) Uistinu, obećanje Abrahamu i kralju Davidu ispunilo se u Isusu Kristu. On je Potomak o kojem je propovijedano i u njemu će se okupiti svi narodi svijeta.
Tako se, nakon Isusova uzašašća u nebo, na propovijedanje apostola izgrađivala Crkva koja je u svoje krilo primala ne samo Židove, nego sve ljude, posredujući Krista svima i svjedočeći važnost njegova otkupiteljskog djela za sve ljude. Od apostola smo doista primili veliki polog. I u ovome učimo od njih. Koliko god da je bilo teško i izazovno ići nežidovima onoga doba, oni su ipak, vođeni Duhom Svetim, bili poslušni Riječi. I tako su ostvarivali Božji naum. U poslušnosti. Nama su dali primjer kako ne bismo Božju riječ zadržavali samo za sebe i smatrali kako smo samo mi dostojni Božjih istina. Te istine je potrebno pronositi dalje u svijet. Potrebno je svakome srcu naviještati Krista kako bismo sudjelovali u Božjem planu spasenja. I nas Bog stavlja na kušnju poput apostola i šalje nas »u svijet«. Danas smo pozvani Boga svjedočiti drugima, Boga donositi drugima. Moći ćemo ga nositi jedino ako ga primimo.
Bog se daje kao dar. Njega ne posjedujemo. To nam je najbolje predočeno u liturgiji Crkve kroz obred pričesti. Obred pričesti znači postati dio cjeline. Čestica znači dio. Pri-čestiti stoga možemo izreći kao pri-dijeliti, odnosno postati dio cjeline, a ta cjelina jest Krist nerazdjeljivi. Stoga u Kristu, kroz potpuno sudjelovanje u liturgiji Crkve, postajemo jedno tijelo. Primivši Krista možemo ga drugima nositi. Nemojmo ljepotu Božje blizine čuvati samo za sebe. Pronosimo i drugima Božju riječ. Danas poganstvo nema isto značenje kao u doba apostola. Čak se i kršćani mogu ponašati poput pogana – nepoznavajući Božju riječ i ne sudjelujući u liturgiji Crkve. Možda je upravo to razlog krize i nezadovoljstva u životu. Budimo poslušni i vjerni navjestitelji evanđelja kako bi svijetom odjekivala pjesma spasenja. »Sva zemljo, poklikni Gospodinu, raduj se, kliči i pjevaj!«
