Isus je svojim vlastitim životom pokazao što znači ljubiti, kakav je onaj koji ljubi i koliku snagu ljubav ima u sebi. Cijena Isusove ljubavi bila je križ, ali tom cijenom plaćen je grijeh cijeloga čovječanstva...
U ono vrijeme:
Reče Isus svojim učenicima:
»Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar.
Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti
da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio.
Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe,
ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze.
Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne
možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve
onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu
u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da
donosite mnogo roda i da budete moji učenici.« (Iv 15, 1-8)
Kao nekom nevidljivom rukom nošeni, u čovjeka ponekad nadođu
neki bljeskovi, obrisi lijepih sjećanja, uspomene koje u sebi nose identitet. Tko
od nas nije imao one svoje trenutke? Tko to nije doživio ono nešto što se
krvlju i osmijehom, suzom i pogledima nije urezalo u samo biće? I uistinu,
vrijedan žaljenja je čovjek koji nikada u životu nije doživio da mu je »srce
gorjelo« u prisutnosti druge osobe. Siguran sam da svatko ima onaj jedan
susret iz kojeg, kad se na njega vrati, izviru tolike lijepe uspomene, toliki
osjećaji blizine, iz kojeg izvire ljubav.
A ljubav je tako često pogrješno shvaćena. U vremenu koje u
čovjeku gasi i onu posljednju iskru dobrote i suosjećanja, pričati o ljubavi u
najmanju je ruku smiješno. Ipak, ljubav je sama u sebi toliko nadahnuće i
tolika snaga, da ni najteža vremena ni najnečovječniji čovjek ne mogu ugasiti plamen
ljubavi pa makar sve rijeke ovoga svijeta upotrijebili za to.
Na jednom mjestu sv. Ivan je kazao da »Bog je ljubav«.
I uistinu, Isus je svojim vlastitim životom pokazao što znači ljubiti, kakav je
onaj koji ljubi i koliku snagu ljubav ima u sebi. Cijena Isusove ljubavi bila
je križ, ali tom cijenom plaćen je grijeh cijeloga čovječanstva. Isusova ljubav,
ako samo malo dublje uronim u nju, nije ni blizu onoga što se nama danas i što
mi danas serviramo pod ljubav.
Isusova ljubav nije uvjetna. Isus ne ljubi jer ja njega
ljubim, čak štoviše, »on je nas prvi ljubio«. Isusova ljubav nije
proračunata. Iza njegove ljubavi ne stoji dobitak, ne stoji interes, bar ne
njegov vlastiti. Jedini Isusov interes je čovjek. Isusova ljubav nije
histerična, nije napadna, nije sebična, »ne traži svoje«. Isusova ljubav
je ljubav koja se kuša u tišini, koja raste u neznatnosti, ljubav koja se množi
dijeleći.
Svjestan sam da je Isusova ljubav jedina ljubav koju on želi
i treba.
Ta ljubav se hrani molitvom i dobrim djelima.
Ta ljubav često znači i trpjeti za istinu.
Isusova ljubav ne traži puno riječi, ona traži čisto i
iskreno srce.
Isusova ljubav znači ostati u njemu i da On ostane u meni.
