Tko je Krist za mene? Što svatko od nas misli o tome tko je to za njega Bog?
Mk 8,27-35
U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: »Što govore ljudi, tko sam ja?« Oni mu rekoše: »Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.« On njih upita: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?« Petar prihvati i reče: »Ti si Pomazanik – Krist!« I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.
I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«
Tada dozva narod i učenike pa im reče: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.«
Kako bismo malo ušli u kontekst u kojem se nalaze Isus i njegovi učenici, moramo razjasniti gdje je i što je Cezareja Filipova. Grad je to koji se nalazi na samom sjeveru Izraela, podno planine Hermon, pod kojom izvire rijeka Jordan. Cezareja je mjesto obilne vegetacije, plodnosti i ljepote, gdje se sav život budi i rađa. U takvom okruženju Krist postavlja pitanje „Što ljudi kažu tko sam, a što vi kažete?“
Petar s izvora svoga srca, podno planine svoga tijela odgovara tko je to Isus, a to mu je „lako shvatljivo“ u sjaju i slavi koju Bog posjeduje. Lako prihvaća Boga kad mu pruža nešto što on želi. No poslije toga Krist ih upućuje u Jeruzalem, tamo gdje je pustinja, sušno područje, gdje sve vene pod žegom dana…mjesto koje te prisiljava nositi breme. Petar tu više ne vidi ništa božanskoga i odvraća Krista od uzvišenosti sv. Križa. Promatrajući ovu scenu kao da nam i mjesto i okruženje pa i Petrovo mišljenje o Kristu govore kako čovjek prirodno uvijek izabire lagodnost i ugodu za tijelo, ono gdje buja ovozemaljski život. Tako se čovjek prirodno veže uz one stvari, mjesta i osobe koja mu ispunjavaju očekivanja.
No Krist podučava kako nije došao ispuniti naša očekivanja i prohtjeve, štoviše upućuje nas na teškoće i križ. Podučava nas kako će sav život doći do kraja, do pustinje i smrti u Jeruzalemu. Ali tu nije kraj, jer tek tu Bog daje mnogo više nego mi možemo i zaželjeti - daje nam sve.
Isusova pouka Petru ne završava samo riječju nosi se od mene, sotono, već ga, tek koji časak kasnije, podučava Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Ne možemo izbjeći križ i patnju, oni su i dalje tu koliko god mi bježali od njih. Iskoristite ih kao dobitak, uzmite ih i pođite za mnom. A plod toga djela ističe rečenicom Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja, spasit će ga.
Tekst nam stavlja u centar odnos Petra i Isusa, uzimajući u obzir njihov odnos kroz evanđelja. Krist stalno kritizira Petra, a dok Petar konstantno „izlijeće“ i griješi, Krist mu, unatoč tome, kaže da je stijena i da će na njemu sagraditi Crkvu. Petar predstavlja sve nas, slaba i grešna ljudska bića puna padova, a Krist kao da ga uvijek iznova sokoli da bude onakav kakav je, jer Petar tek kad pada i griješi vidi koliko je slab i koliko, zapravo, ne može ni voditi, a kamoli spasiti svoj život. Tek s iskustvom vlastitih grešaka može u potpunosti prionuti uz Krista, uzeti svoj križ i ići za njim.
Tko je Krist za mene? Što svatko od nas misli o tome tko je to za njega Bog? U Cezareji Filipovoj vlada panteistička religija (sve je bog), a to mjesto i njegova religija kao da i nas danas pitaju borimo li se za novac, ugled, slavu, jesu li nam djeca na prvom mjestu, strasti ili razna druga božanstva skrivena u onim stvarima ili ljudima za kojim trčimo? Ili stvarno Isusa prihvaćamo kao Boga, te uzimamo svoj križ i slijedimo ga. Apostol Pavao nam na jednom mjestu kaže Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati spašava. No neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima… (Mt 7,21). Ako stvarno vjerujemo da je Bog sve stvorio i da je Isus zaista Bog, onda nam ništa drugo nije bitno već uzeti svoj križ i poći za njim.
