Kako je lijepo imati prijatelja i partnera za cijeli život koji te razumije, s kojim prolaziš teška razdoblja, ali i s kojim dijeliš one vesele i radosne trenutke života!
Mk 10, 2-16
U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše:
»Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«
U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«
Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.
Nije prvi put da u evanđelju čitamo kako farizeji, da bi iskušali Isusa, postavljaju neko škakljivo pitanje. U današnjem evanđelju to je pitanje o ženidbi. Naime, Mojsije je ostavio zakon koji kaže da muškarac može napisati otpusno pismo ženi, što je značilo vratiti ženi sve što je donijela u brak i otpustiti ju. Iako je znao za farizejsku zamku, Isusa to ne sprječava da da pouku i njima i svom narodu koji ga je slušao. Odgovara kako je okorjelost srca razlog zbog kojeg je Mojsije donio takav zakon. Okorjelo srce ne može osjećati ljubav i brigu i ne može podnijeti žrtvu za drugoga. Iz njega se rađaju sebičnost i zloća, što razara odnos i brak.
Okorjelo srce bračnih drugova bilo je prisutno i u Mojsijevo i Isusovo doba, a svjedoci smo kako je prisutno i danas. Sve je češća pojava da se olako ulazi u brak ili da se nakon kratkog vremena brak raspadne. Kada bi se danas na snagu vratio Mojsijev zakon, možda bi bilo lakše, izbjegle bi se mnoge svađe i prepirke. Napiše se otpusno pismo i svatko na svoju stranu, kao da nikada ništa nije ni bilo. Oboje ponovno sebi traže novog supružnika i opet mogu sklopiti brak i živjeti mirne savjesti. No Isus nas u današnjem evanđelju poučava o važnosti zavjeta i obećanja pred Bogom.
Bog uvodi muškarca i ženu u sakrament zajedništva, potvrđuje njihovu međusobnu ljubav te njih dvoje postaju jedno tijelo: „Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja“. Odgovornost i težina tog obećanja je velika jer nije jednostavno živjeti u braku, kao ni u bilo kojem obliku zajedništva. Kad-tad navale križevi, sumnje i poteškoće koje mogu obeshrabriti i poljuljati. Nije potrebno mnogo da srce postane okorjelo, da čovjek počne misliti samo na sebe, a žrtva za drugog postane besmislena.
Zato Bog daje „alate“ pomoću kojih ovaj sakrament postaje mnogo vjerodostojniji i ljepši. Zajednički odlazak na svetu misu, žrtva za drugoga, iskreni razgovori…samo su neki od mogućnosti za što uspješniji obiteljski život, život pred Bogom i život s partnerom. Poziva nas na izvršenje naših obećanja upravo zato jer je spreman pomoći u svim poteškoćama koje nas snađu. Kada se u sakrament braka uđe s iskrenom ljubavi prema Bogu i prema partneru, strahovi i križevi koje život donese postaju puno lakši i podnošljiviji.
Kako je lijepo imati prijatelja i partnera za cijeli život koji te razumije, s kojim prolaziš teška razdoblja, ali i s kojim dijeliš one vesele i radosne trenutke života! Kako je lijepo vidjeti obitelj koja se okuplja na zajedničku molitvu i koja sjeda za stol na zajednički objed! To su temelji za dobre odnose i za čestitost djece koja uče i upijaju, te kroz život nastavljaju to isto raditi i poučavati svoju djecu.
Molimo, dakle, Gospodina za svoje supružnike i svoju obitelj, da ljubav prema njima bude još veća i jača te da nam srce ne postane okorjelo, već spremno na žrtvu i odricanje.
