Ivana se naziva evanđelistom ljubavi što iščitavamo iz njegovih spisa. Za njega se kaže da je bio učenik kojega je Isus posebno ljubio, no i on je učenik koji je osobito ljubio Isusa. Iskusio je njegovu ljubav, ali mu i je uzvratio.
Iv 20, 1-8
Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«
Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu.
Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.
Odlazili smo na zornice, više se molili Bogu i ispovjedili se, provodili vrijeme s najbližima i poklonili im nešto kao mali znak pažnje, osjetili toplinu obiteljskog doma, ispunili običaje kojima su nas stariji naučili… Vjerujem da se više-manje većina nas na ovakav ili sličan način pripremala za Božić kojeg smo prekjučer proslavili. I to je pohvalno, jer Došašće nas poziva i samo je po sebi priprava za Isusov rođendan. Ali ne poziva nas samo na to! Što sad kad je sve prošlo? Što sad dva dana nakon i ubuduće? Možemo li konačno odahnuti jer je sve prošlo ili je ovo vrijeme u nama probudilo još veću čežnju za boljim životom?
Nekada se ponašamo kao da na polici imamo samo dvije knjige. Jednu čitamo tijekom godine i čini nas mrzovoljnima i tmurnima, a onda pred Božić uzmemo ovu drugu knjigu koja nas čini radosnima i ispunjenima. Pomoću nje lakše opraštamo, lakše prelazimo preko nekih stvari, više žudimo za Bogom i bližnjima i ona nas čini boljim ljudima. No čim Božić prođe, mi se vraćamo na svoju staru knjigu, na stare loše navike i nezadovoljstva. Prošao je Božić, ali ne treba nam više traganje za Bogom, ne trebaju nam osmijeh, radost, okupljanja, zajednička molitva, toplina obiteljskog doma, pažnja za drugoga…
Današnje evanđelje, koje govori o uskrsnuću, uči nas kako bismo svakodnevno, kroz cijelu godinu, trebali tragati za Bogom i savršenijim životom. Naime, nakon što je Isus sramotno umro na križu i nije ispunio očekivanja svojih učenika, oni su ostali razočarani i žalosni. Obuzeo ih je strah za vlastiti život i nisu se usuđivali izići u javnost zbog raznih progona. No dvojici učenika Marija Magdalena javlja kako Isusa nema u grobu, a njih dvojica se odmah uputiše tamo trčeći, kako nam donosi evanđelje. Ovo trčanje simbolizira čežnju i radoznalost za Bogom. Željeli su se što prije riješiti i osloboditi žalosti i nezadovoljstva, a prionuti uz radost i pravi smisao života koji pronalazimo samo u Kristu. Nakon što primijetimo kako se opet vraćamo na staru i dobro poznatu knjigu, i mi poput učenika trebamo trčeći tražiti Gospodina, jer samo kod njega pronalazimo savršenu ljubav i smisao. Samo kod njega utvrđujemo svoju vjeru poput drugog učenika i, bez obzira na izvanjske okolnosti, u nutrini ćemo biti radosni, a onda će se ta radost očitovati u našim životima. Stoga nastojmo se kroz cijelu godinu držati ove druge knjige – radosti i ljubavi.
Danas slavimo blagdan svetoga Ivana koji nam piše knjigu koja je neiscrpna riznica i radosti i ljubavi. Piše evanđelje koje je radosna vijest, vijest o Isusu, njegovom životu, dobrim djelima, poučavanju… Na vrhuncu je vijest o njegovoj muci i smrti kojom nam je darovao spasenje, te vijest o uskrsnuću. Vijest da postoji Bog koji nam daruje život nakon ovoga, koji nas toliko ljubi i voli da je umro za nas na križu zaista jest radosna vijest. Stoga čovjek koji odgovara Bogu svojim dobrim i poštenim životom, živeći po njegovim zapovijedima i ljubeći ga, uistinu jest i mora biti radostan čovjek. Također, Ivana se naziva evanđelistom ljubavi što iščitavamo iz njegovih spisa. Za njega se kaže da je bio učenik kojega je Isus posebno ljubio, no i on je učenik koji je osobito ljubio Isusa. Iskusio je njegovu ljubav, ali mu i je uzvratio. Zato i može misliti i pisati o ljubavi tako duboko i neiscrpno, gotovo pa neshvatljivo, jer je u bliskom odnosu s Bogom, a Bog je sama ljubav.
Skinimo i mi paučinu s druge knjige i nastojmo živjeti po njoj kroz cijelu godinu. Tako ćemo, poput svetoga Ivana, živjeti radostan život s Bogom, bolje ga upoznati i svim mu srcem nastojati uzvratiti neizmjernu ljubav kojom nas obasiplje.
