Zanimljivo je kako je danas ljubav tako sveprisutna. Usudio bih se reći, na neki način i iskorištena. Svašta se „trpa“ pod pojam ljubav i često neke tako oprečne stvari dobivaju etiketu ljubavi.
Teško je danas i pisati o ljubavi, jer svi mislimo da sve već znamo o njoj i da se tu više nema što reći. Mislim da je problem u tome što je to nešto prejednostavno za nas komplicirane ljude. I u svojoj kompliciranosti teško možemo povjerovati da je ljubav u biti nešto tako jednostavno, pa odbacujemo Ljubav, tragajući za „ljubavlju“. Jer, to ne može biti tako blizu, pomislimo, umotano u tako običan papir. Mi tražimo ljubav u sjajnim celofanima i ukrasnim papirima, pa se lako zbunimo. Ali samo smo ljudi i na neki način to i nije tako čudno, jer cijeli život tražimo dok ne mognemo za nešto reći „to je to“.
Sad i ja zvučim kao da sve znam o ljubavi, ali ne, ne znam, nego samo ju pokušavam vidjeti oko sebe, učiti o njoj i živjeti od Ljubavi. Jer to nam je poziv, to nam je i Isus ostavio u Evanđelju; tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.
Potrebna nam je Ljubav pisana velikim slovom. Jer, On je prvi započeo, On je nas prvi ljubio. Mi slijedimo primjere koji su nam jasno prikazani. Srce vidi tragove Ljubavi jer je od nje i nastalo. Ali mi često zaslijepimo srce tjelesnim očima, pa tražimo po krivim stazama i tuđim koracima. Znamo i sami kako su zemaljske „ljubavi“ prolazne, samo je jedna Ljubav vječna.
Stvarno je lijepo nekoga voljeti, ljubiti i također je lijepo osjetiti ljubav. Uzajamna ljubav najljepši je dar; počevši od supružnika, preko rodbine, do prijatelja, ali neizmjerna je i neprocjenjiva ta bezuvjetna ljubav kojom na Otac ljubi. On nikada ne napušta i ne ostavlja. U evanđelju nas poziva na ljubav, jer samo tako on može živjeti u nama; ako ljubimo i čuvamo njegove zapovijedi. Svi znamo kako je teško nešto čuvati, ali dok nešto čuvamo, ujedno pokazujemo da nam je to nešto vrijedno, da nam nije obično i bezazleno.
Kome je više dano, od njega će se više i tražiti; ako imamo tu milost da smo upoznali Ljubav, ne smijemo ju nijekati, prikrivati, već smo dužni svjedočiti ju pred svima. To je istovremeno odgovornost i blagoslov. Ali obećan nam je Branitelj, Duh Istine, koji je uvijek uz nas. Naš odgovor na svijet mora biti ljubav; darivajući drugima svoju ljubav, pozvani smo svjedočiti Ljubav, velikim slovom pisanu. Uvijek i iznova.
Sad i ja zvučim kao da sve znam o ljubavi, ali ne, ne znam, nego samo ju pokušavam vidjeti oko sebe, učiti o njoj i živjeti od Ljubavi. Jer to nam je poziv, to nam je i Isus ostavio u Evanđelju; tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.
Potrebna nam je Ljubav pisana velikim slovom. Jer, On je prvi započeo, On je nas prvi ljubio. Mi slijedimo primjere koji su nam jasno prikazani. Srce vidi tragove Ljubavi jer je od nje i nastalo. Ali mi često zaslijepimo srce tjelesnim očima, pa tražimo po krivim stazama i tuđim koracima. Znamo i sami kako su zemaljske „ljubavi“ prolazne, samo je jedna Ljubav vječna.
Stvarno je lijepo nekoga voljeti, ljubiti i također je lijepo osjetiti ljubav. Uzajamna ljubav najljepši je dar; počevši od supružnika, preko rodbine, do prijatelja, ali neizmjerna je i neprocjenjiva ta bezuvjetna ljubav kojom na Otac ljubi. On nikada ne napušta i ne ostavlja. U evanđelju nas poziva na ljubav, jer samo tako on može živjeti u nama; ako ljubimo i čuvamo njegove zapovijedi. Svi znamo kako je teško nešto čuvati, ali dok nešto čuvamo, ujedno pokazujemo da nam je to nešto vrijedno, da nam nije obično i bezazleno.
Kome je više dano, od njega će se više i tražiti; ako imamo tu milost da smo upoznali Ljubav, ne smijemo ju nijekati, prikrivati, već smo dužni svjedočiti ju pred svima. To je istovremeno odgovornost i blagoslov. Ali obećan nam je Branitelj, Duh Istine, koji je uvijek uz nas. Naš odgovor na svijet mora biti ljubav; darivajući drugima svoju ljubav, pozvani smo svjedočiti Ljubav, velikim slovom pisanu. Uvijek i iznova.
