Druga korizmena nedjelja nam donosi Isusovo preobraženje, a Evanđelje nam opisuje ljepotu njegova izvanjskog izgleda. Možemo zajedno s Petrom uskliknuti: „Dobro nam je ovdje biti Gospodine; dobro je što si ovdje; dobro je vidjeti tvoje tijelo preobraženo i sjajno poput sunca! Dobro je biti na brdu Taboru i vidjeti tvoju ljudsku narav usavršenu i nestvarno lijepu u svakom smislu!“
Lk 9, 28b-36
U one dane: Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.
I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No Petra i njegove drugove bijaše ¬svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.« Nije znao što govori.
Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: »Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!« I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.
„Dok se molio, izgled mu se lica izmijeni.“
U posljednjih se nekoliko godina povećala potražnja za estetskim operacijama. Mnogi se odlučuju za operacije nosa, brade, zatezanje kapaka ili face lifting. U porastu su i takozvani neinvazivni tretmani poput raznih hijaluronskih filera, botoxa, PRP terapije i mnogih drugih zahvata koji se teško izgovaraju. Sve bi to trebalo pomoći da se na vidjelo izvede „nova“ osoba, a ona stara sakrije i ostane zaboravljena u prošlosti. Ukratko, današnji ljudi žele ukloniti svaku nakaznost s lica ili tijela, žele se prikazati prekrasnima, žele biti preobraženi.
Kao što već znamo, ljudsko preobraženje je samo privremeno. Podočnjaci se nakon nekog vremena ponovno spuste, bore se povrate. Konstantna potraga za metro savršenošću, koja ima za cilj preobraženje, na kraju uvijek ispadne kao trčanje za imaginarnim leptirom.
Treba reći da želja za lijepim izgledom nije u sebi loša. Težnja prema savršenosti je utkana u svaku ljudsku osobu i trebali bismo voditi računa o urednom i lijepom izgledu. Sâm Bog je lijep i nema ništa loše kada netko odražava prirodnu Božju ljepotu, bila ona duhovne ili fizičke naravi.
S druge strane, želja za uništenjem svake fizičke nesavršenosti jest veliki problem i ima ozbiljne posljedice. Neki ljudi, na primjer, ne mogu prihvatiti nikakvu vrstu nedostatka ili nakaznosti. Ne žele se nositi s time, a ako je moguće taj će strah riješiti i prevencijom.
U medicini postoji postupak koji se zove amniocenteza. To je zahvat kojim se, kroz trbušnu šupljinu trudnice, punkcijom izvlači uzorak plodne vode u kojoj se nalaze fetalne stanice, a analizom tih stanica može se vidjeti ima li dijete ikakvih poremećaja ili nakaznosti.
Tim postupkom roditelji unaprijed mogu vidjeti ima li njihovo dijete možda Downov sindrom ili neki drugi genetski poremećaj. Ako se naiđe na problem ili ako se na ekranu primijeti nakaznost, dijete često bude abortirano. U Velikoj Britaniji se 90% roditelja odlučuje za abortus ukoliko saznaju da će im se dijete roditi s Down sindromom, dok je na Islandu taj postotak dogurao do maksimalnih 100%. Strah od ružnoće, poremećaja ili patnje kod modernog čovjeka je uzeo maha i pretvorio se u fobiju. Jesam li i ja jedan od takvih? Jesam li bijesan na Boga što ne izgledam kao foto model? Mrzim li svoje tijelo ili ga prihvaćam ovakvim kakvo jest?
Druga korizmena nedjelja nam donosi Isusovo preobraženje, a Evanđelje nam opisuje ljepotu njegova izvanjskog izgleda. Možemo zajedno s Petrom uskliknuti: „Dobro nam je ovdje biti Gospodine; dobro je što si ovdje; dobro je vidjeti tvoje tijelo preobraženo i sjajno poput sunca! Dobro je biti na brdu Taboru i vidjeti tvoju ljudsku narav usavršenu i nestvarno lijepu u svakom smislu!“
Isus nam je svojim preobraženjem pokazao estetski standard nakon ovozemaljskog putovanja. Vječni život ne poznaje ružnoću, tjelesne mane ili nakaznosti. Tim se stvarnostima smijemo nadati i o tome trebamo više razmišljati. No također treba biti i realan. Do neba tek treba doći, za crveni tepih se treba namučiti, a stvari trebaju ići po redu. Sâm Isus je poštovao protokol.
Sjetimo se da je Isus Krist dopustio da na križu bude unakažen. To prekrasno tijelo koje se danas na Taboru sjaji, već sutra će biti svučeno, bičevano, okrunjeno trnjem, ranjeno i razapeto. Krist se na križu sjedinio s čitavim slomljenim čovječanstvom, sa svime što je oštećeno i nakazno. Ponizio se poput roba, odbacio je svoju ljepotu i ušao u našu dolinu suza. Kalvarija je od Isusa učinila nakazu, ali to je bilo samo privremeno. Uskrsna nedjelja je nakaznost pretvorila u preobraženje.
Od brda Kalvarije do brda Tabora, od Golgote do Nebeskog Jeruzalema, od slomljenog tijela do tijela savršenog. Krist nije umro samo da odnese naše grijehe, postao je čovjekom kako bi cijelo čovječanstvo doveo do savršenosti. Došao je da moju nakaradnost dovede do punine vječnog preobraženja.
Svi smo mi na neki način unakaženi, svaki je čovjek na ovom svijetu oštećen. Ako (još uvijek) nemamo fizički problem ili nedostatak, imamo ga sigurno na duhovnom području, što je puno opasnije od bilo kakve fizičke deformacije. Deformirani smo sindromom smrtnoga grijeha i grijesima koje činimo te nema takve plastične operacije koja nam tu može pomoći.
Isus Krist je jedini doktor koji nas može zauvijek transformirati. Jedino je Isusova kirurgija sposobna duši dati predivni, nadnaravni i vječni izgled za kojim toliko žudimo.
Naša bi korizmena zadaća trebala biti prepoznati našu slomljenost i nakaznost, a zatim slijediti Isusa u njegovoj muci, kako bismo imali udjela u uskrsnuću i u preobraženju.
Treba naglasiti da je svaki ljudski život vrijedan življenja: i život onih malenih u utrobi, i onih starih na aparatima, defektnih i deformiranih. I oni imaju pravo na proslavljene duše i tijela koja će blistati jače od sunca. Svi oni koji su trenutno u bilo kojem smislu defektni ili deformirani, smiju se nadati preobraženju.
Na kraju, Gospodin Isus se uspinje na goru Tabor i pokazuje djelić svoje slave onima koji su bili s njime. Pokazao nam je kako će izgledati njegovo sveto čovještvo, a također nam je pokazao i nagradu koja nas očekuje na kraju utrke. Unaprijed nam je otkrio izgled trofeja. Svi najbolji treneri i kapetani svojim timovima pokažu pehar prije natjecanja. Ovaj može biti tvoj! Svečano mjesto na tronu brda Tabora može biti tvoje, ali samo ako prije toga ispiješ kalež muke koju ti Isus nudi. Budimo vjerni, jer je Bog vjeran. On je tu, bliži je nego što mislimo. Ne moramo mu ništa objašnjavati jer on sve već zna, sve vodi i svime upravlja. Stoga mu se prepustimo i dajmo da djeluje u našim životima.
