Logika svijeta kao da je sve izraženija. Sebičnost i oholost izbijaju sa svih strana. Među nama je prisutna ona čežnja da budemo viđeni.
Mk 10, 35-45
U ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu:
»Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.«
Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im:
»Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«
Zamišljam Isusa koji poučava svoje učenike. I nas danas nastavlja poučavati, jer njegova riječ je uvijek živa i, koliko je god čitali, uvijek nam daje novu slast. I tko zna koliko li je Isus izrekao riječi i učinio djela ljubavi da bi poučio svoje učenike. Vjerujem da je trebalo i dosta strpljivosti dok su shvatili njegovu logiku, jer ljudi su različiti. Svatko je došao s nekim svojim navikama i razmišljanjima. I kada se čini da je sve dobro, Zebedejevi sinovi ištu od Isusa da im pripravi prva mjesta u nebeskoj slavi.
Kad malo bolje pogledamo ništa se čudno ne nalazi u ovome pitanju. Možemo reći kako su učenici čak dobro postupili jer su usmjereni onom nebeskom. No ovdje se krije jedna opasnost, kako tada, tako i danas, a to je želja da budemo prvi, da budemo viđeni.
Gledajući tako, možemo reći da su Isusove riječi ovom molbom otišle u vjetar. Jakov i Ivan ostaju pri logici svijeta, traže prva mjesta. Svjesno ili nesvjesno, gledali su samo na sebe. Tu su bili i ostali učenici, ali oni nisu marili za njih. Ovo se protivi Isusovoj logici koja je služenje. Netko je zgodno rekao kako je služenje najbolji lijek protiv bolesti prvih mjesta.
Kad malo bolje promislimo, i nakon dvije tisuće godina ništa nova se ne događa pod suncem. Logika svijeta kao da je sve izraženija. Sebičnost i oholost izbijaju sa svih strana. Među nama je prisutna ona čežnja da budemo viđeni. Činimo stvari u vlastitu korist i sve u nadi da će nas drugi primijetiti. Igra se velika utrka za uspjehom, položajem i željom da uvijek bude onako kako mi želimo.
U svojoj pobudnici Evangeli gaudium, papa Franjo ističe: „Kada je naš duhovni život zaokupljen isključivo vlastitim interesima i brigama, u njemu nema prostora za druge, nema mjesta za siromašne, Božji glas se više ne sluša, ne uživa se više slatka radost njegove ljubavi, ne osjeća se zanos za činjenjem dobrih djela“.
Nakon oholosti javlja se zavist. Čuvši molbu Zebedejevih sinova, ostala desetoricu odmah je zahvatio gnjev prema njima. Zavist je veliko zlo koje unosi razdore i podjele. Ona se javlja među ljudima koji su nam najbliži i koji su nam jako slični. To su obično naši prijatelji, braća, sestre i sl. Zavist je opasna i za nas i za zajednicu u kojoj živimo. Uvučena je u sve pore našega društva. Pobijediti je možemo samo ako drugoga stavimo ispred sebe, ako se radujemo uspjehu drugih.
Ovo evanđelje nam je i jedno malo ohrabrenje da vidimo kako ni prva zajednica kršćana nije bila savršena. Crkva nije mjesto savršenih, nego grešnih ljudi. Oholost i zavist nisu zaobišle ni naše zajednice, štoviše, izraženije su nego bilo gdje drugdje.
Stoga, neka nam ovo bude poticaj da težimo za nebeskim, ali da uvijek mislimo na braću oko sebe. Tako će naš put do slave s Gospodinom biti kraći, jer tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.
