Ako je on naš kralj, onda i mi trebamo proći putem kojim je on hodio. Priznamo li njega za kralja, doći će prepreke, progoni, suprotstavljanja.
Iv 18, 33b-37
U ono vrijeme: Reče Pilat Isusu:
»Ti li si židovski kralj?« Isus odgovori: »Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?« Pilat odvrati: »Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?«
Odgovori Isus: »Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.« Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.«
Majka Crkva nas i čitav svijet podsjeća da je samo jedan Kralj Kraljeva. Samo je jedan nad svim kraljevima zemlje i nad svim narodima. Prvi su kršćani imali na umu ovu istinu dok su, umjesto rimskom caru, Isusu uzvikivali Kyrie eleison! Gospodine, smiluj se! Oni su tada, u početcima kršćanstva, čitavom svijetu očitovali tko je njihov car i za tu su istinu bili spremni umrijeti. Danas, kao i nekad, Crkva opet ispovijeda Kyrie eleison! Isus je kralj svega stvorenoga! Pozvani smo i mi stati iza ove istine, svjedočeći je vlastitim životom, pa i smrću.
Prorok Daniel opisuje kako su Sinu Čovječjem predani moć i kraljevstvo. U Ivanovu Otkrivenju vidimo kako Isus kao kralj dolazi na oblacima i svi narodi prepoznaju njegovo vrhovništvo. No svi dobro znamo da je svemu ovom sjaju prethodila posebna proslava, posebno ustoličenje i krunjenje ovoga kralja – u Pilatovu dvoru i na Golgoti. Isusa, okrunjenog trnovom krunom, zaogrnutog grimizom i s trstikom u ruci, Pilat pita je li on stvarno kralj. Na to pitanje Gospodin mu odgovara: „Govoriš li to sam od sebe ili ti to drugi rekoše?“ Ovo pitanje odzvanja i nama u ušima te nas dovodi u pitanje. Svima nama „drugi rekoše“ da je on kralj, a jesmo li se ikad zapitali kako je to vidljivo u našem životu? Možemo li sami od sebe reći da je on kralj? Što to stvarno znači za naš život?
Mi kojima „drugi rekoše“, možemo pogrješno pomisliti da svakog od nas u životu čekaju samo nagrada, slava i sjaj jer smo pristali uz pravoga kralja, Pantokratora, Svevladara. Smatrajući to istinom, očekujemo da iz našeg života nestane svaka patnja i bol, da kršćanski život bude nagrađen mirom i blagostanjem nam u zemaljskom životu. No naš Svevladar je za vrijeme boravka na zemlji pozivao ljude da idu za njim, da uzmu svoj križ i da ga slijede. Dakle, ako je on naš kralj, onda i mi trebamo proći putem kojim je on hodio. Priznamo li njega za kralja, doći će prepreke, progoni, suprotstavljanja. Svijet koji ga ne prizna kraljem, bori se protiv Kristovih učenika, optužuje ih, želi ih uništiti. Kad shvatimo da je ovo sudbina onih koji Isusa priznaju kraljem i kad unatoč takvoj sudbini pristajemo uz tu istinu i zajedno s prvim kršćanima uzvikujemo: „Kyrie eleison!“, tada možemo reći da to „govorimo sami od sebe.“
Gospodine, Crkva me uči da si ti kralj svega stvorenja. Naučila me je i samo tebi govoriti: „Kyrie eleison!“ Gledajući tebe bičevanog, krvavog, okrunjenog trnjem i izruganog, vidim i svoju sudbinu. Duh svijeta će se boriti protiv mene i zbog istine koju ispovijedam. Bit ću i ja izrugan i popljuvan. Iako je tako, ja želim ići za tobom. Želim biti tvoj učenik i sluga. Ti si trebao samo Šimuna da ti ponese križ, a ja trebam tebe i sve svete da mi ponesu križ. Zagovorom tvoje i naše Majke i svetaca tvojih, koji prije mene prođoše ovim putem, daj i meni snagu i ustrajnost na putu za tobom da jednog dana, kada ti odrediš, mognem uživati u tvojoj vječnoj slavi.
Kyrie, eleison!
Christe, eleison!
Kyrie, eleison!
