Taktna mjera susreta ostaje netaknuta. On je taj koji suvereno vlada i upravlja nad čudima intime koju svaki pojedinac poput dragulja iznosi pred drugoga. Njemu je sve važno - i mjesto, i vrijeme, i prošlost i budućnost.
Lk 1, 39-45
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:
»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«
Kako bi reagirao, dragi čitatelju, kada bi saznao da je tvoje ime Marija? Da nisi više Petar, Ana, Ivan ili koje već ime imaš, nego Marija. Potpuno novi identitet za kojeg si znao da postoji, ali ti je nedostajalo pravo ime tog fenomena koje se krije u sjenovitim zakutcima tvoga bića. Ime koje nosi sebi vlastitu bremenitost i put. Ime koje pažljivo čuči i vješto skriva svoju osobnost od drugih, čekajući pravi trenutak da otkrije svoje postojanje i čežnju. Da otkrije vlastitu trudnoću.
Možda je i evanđeoskoj Mariji trebao koji trenutak tišine i pauze nakon anđelova navještenja, da i ona shvati kako je njeno ime ustvari bilo – Marija. Trebao joj je drugi da joj ukaže na njenu otajstvenost i nevidljivost Onoga koji silazi. Mariji je ustvari bio potreban susret. Susret s vječnošću koja silazi u krilatom glasniku, kako bi kasnije taj isti glasnik savio ni više ni manje nego ista ta krila prema neskladnom skladu betlehemske štalice. I zatrudnje Marija te pohiti u gorje, u grad Judin. Uđe u kuću Zaharijinu i pozdravi Elizabetu. Taktna mjera susreta ostaje netaknuta. On je taj koji suvereno vlada i upravlja nad čudima intime koju svaki pojedinac poput dragulja iznosi pred drugoga. Njemu je sve važno - i mjesto, i vrijeme, i prošlost i budućnost.
I iz susreta dolazi tvoje novo ime. Jer Elizabeta ima koliko hoćeš. Možda te jedna od njih čeka u prolazu između zgrada kao beskućnik. Proviruje li Elizabeta u istrošenom licu starije osobe? Ili je možda u onom smrdljivcu koji oko sebe stvara radijus od 5 i više metara u tramvaju? Stanuje li ona u narušenom odnosu?
A što bi bilo kada bi se usudio susresti s tim Elizabetama? Možda taj susret nije nužno onakav kakvog nam ga donosi Luka u svojih sedam redaka, ali ne možeš reći da ne opisuje Marijine crte svakog susreta. Dogodio bi ti se isti redoslijed reakcije. Svaki od gore navedenih scenarija će ti pružiti svoje čuđenje koje je srž današnjeg evanđeoskog susreta. Jer lice Elizabete postaje jasno tek u Marijinom pogledu.
Zamisli samo, dragi čitatelju, kako bi ozareno bilo lice tvojih slučajnih suputnika kada bi im podario Mariju…
