Ako budemo obilovali ljubavlju na koju nas poziva sam Isus Krist, tada ne trebamo razmišljati o tome kako će izgledati dan njegova dolaska. Svaki dan će nam biti nova mogućnost da se pripravimo, a radeći tako, spremno ćemo dočekati dan njegova ovozemnog rođenja.
Lk 21,25-38; 34-36
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Bit će znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na zemlji bezizlazna tjeskoba narodâ zbog huke mora i valovlja. Izdisat će ljudi od straha i iščekivanja onoga što prijeti svijetu. Doista, sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi u oblaku s velikom moći i slavom. Kad se sve to stane zbivati, uspravite se i podignite glave jer se približuje vaše otkupljenje.
Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj dan jer će kao zamka nadoći na sve žitelje po svoj zemlji.
Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete umaći svemu tomu što se ima zbiti i stati pred Sina Čovječjega.«
Počinje nova crkvena godina i već na samom njenom početku smo, kroz Došašće, pozvani na svetost i promjenu u našim srcima. Na samu pomisao o ovome vremenu koje je pred nama, većinom nam kroz glavu prolaze misli o nekakvim radosnim pjesmama, nakitu koji možemo vidjeti po ulicama svoga mjesta, razmišljanjima o poklonima za Božić, kolačima i svim lokalnim običajima. Međutim, u svemu tome zna se dogoditi da odlutamo s prave staze, pa smo tako u opasnosti da ne stignemo do cilja koji je pred nama. A cilj je susret sa živim Bogom, koji se toliko ponizio i došao nam u djetetu koje još ništa ne zna o svim našim izvanjskim pripremama.
Već na početku evanđeoskog ulomka govori se o silama koje će se poljuljati i o dolasku Sina Čovječjeg, ali to nas ne treba prestrašiti. Pavao nas u poslanici Solunjanima upućuje na ono što nam je činiti. Ako budemo obilovali ljubavlju na koju nas poziva sam Isus Krist, tada ne trebamo razmišljati o tome kako će izgledati dan njegova dolaska. Svaki dan će nam biti nova mogućnost da se pripravimo, a radeći tako, spremno ćemo dočekati dan njegova ovozemnog rođenja.
Evanđelje nas poziva na budnost. Ta budnost je takva da ne dopušta da nam srca otežaju u svjetovnim izazovima. Izvanjski običaji kojima želimo pokazati da očekujemo rođenje Gospodinovo trebaju doći uslijed unutarnje priprave. Oni trebaju biti kao ukrasni papir na kutiji u kojoj se nalazi poklon. Ako previše pažnje obratimo na ukrašavanje kutije za poklon, u opasnosti smo da zanemarimo sam sadržaj ili da sadržaj bude nešto minimalističko.
Posvetimo ovo vrijeme Gospodinu da nas on vodi i priprema te da uspijemo biti budni. On će svojim prisustvom odagnati svaki strah i tjeskobu koji nas sprečavaju u hodu prema spasenju. Zamolimo ga da ne potrošimo svu snagu na izvanjske stvari pa da ne zaspemo kada se pojavi.
