Čitajući ovaj evanđeoski ulomak u kojem nas evanđelist Marko izvještava o prestanku krvarenja neke žene i vraćanja u život Jairove kćeri mogli bismo reći kako tu nema ništa novo. Šablon je i dalje isti, a protagonisti radnje novi.
Isus je manje-više u istom okruženju. Oko njega su neki od učenika i silan svijet koji se ponovno okuplja oko njega. Možemo se zapitati i zašto sav taj svijet slijedi Isusa, želi li doista čuti njegovu riječ ili je tu zbog obične radoznalosti, jer znamo da masa utječe na druge, a da ovi toga ponekada u prvi mah ni sami nisu svjesni.
No, u toj masi se nađe i netko tko zaista treba pomoć, netko tko doista želi čuti Isusovu ozdraviteljsku riječ. Novi protagonisti koji se izdvajaju iz silne mase statista su žena, koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja, i Jairova dvanaestogodišnja kći koja je na umoru. Oni se oko Isusa ne tiskaju zbog puke radoznalosti ili zbog toga što ih je masa "ponijela". Njih nosi vjera u ozdravljenje, vjera u Isusa. Žena se u strahu dotiče Isusa i odmah ozdravlja od svoga krvarenja. Ona to ne može skriti nego mu po istini sve kaza. Njena vjera je protagonist ovoga događaja. Sama ona, njena pojava je samo statist koji kreće u akciju i dobiva jednu sasvim novu ulogu u roli svoga života. Od sada je žena koja više ne krvari, od sada je žena čija se vjera očitovala.
Na drugoj strani još jedna nova situacija kojoj je također nositelj vjera. Nadstojnik sinagoge Jair dolazi Isusu s vjerom u ozdravljenje svoje kćeri koja je bolesna. No, ubrzo ga neki od njegovih žele omesti u njegovoj odluci govoreći da mu je kći već mrtva i da učitelja ne treba mučiti. Možda je Jair na trenutak i bio izgubio vjeru ili možda htio odustati, ali Isus ga ohrabruje i vraća mu vjeru. Rezultat je toga ustajanje njegove kćeri od mrtvih. I ovdje se životna uloga mijenja. Djevojka koja je bila mrtva sada oživljava i nastavlja živjeti, a oni oko nje, koji su plakali i naricali, ostaju zbunjeni. I tko zna, možda su upravo oni nastavili slijediti Isusa, možda se u njima probudila vjera koju je imao Jair!?
Oni koji površno poznaju Isusov nauk i evanđelja mogli bi reći upravo ono što sam na početku spomenuo: ništa novo. Isti šablon s novim likovima. Rezultat - ozdravljenje. Postoje i oni drugi koji su malo upućeniji u sve. No, oni znaju kako su Isusovi čini – znakovi njegove božanske moći – upravljeni samo onima koji mu se mogu pridružiti vjerom. Ovdje se može postaviti pitanje što je to vjera, kako doći do vjere i kako je očitovati. Vratimo li se na evanđeoski ulomak vidjet ćemo kako nitko od nazočnih nije definirao vjeru. Oni su je jednostavno imali. Postoje i oni koji bi je htjeli imati, ali previše nepotrebno racionaliziraju sve oko sebe. Mogli bi smo našu vjeru povezati s našim pouzdanjem u Boga, našim oslanjanjem na Boga i na Njegovu volju koja bi trebala biti naš životni put. Trebamo shvatiti svoju malenost i neznatnost, svoju ograničenost. Mi nismo stvoreni da budemo dio mase i da naš pogled bude uprt u zemlju. Naš pogled treba biti uprt u visinu, prema gore. Naš pogled treba biti uprt u Boga. Samo dok budemo zagledani u Boga moći ćemo kroz život ići u vjeri i povjerenju bez pokušaja nepotrebnog racionaliziranja i oslanjanja na svoje vlastite snage. A kada padnemo, trebamo samo podići svoj pogled prema gore i začuti ćemo glas koji će nam reći: Djevojko! Sine! Zapovijedam ti, ustani!
No, u toj masi se nađe i netko tko zaista treba pomoć, netko tko doista želi čuti Isusovu ozdraviteljsku riječ. Novi protagonisti koji se izdvajaju iz silne mase statista su žena, koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja, i Jairova dvanaestogodišnja kći koja je na umoru. Oni se oko Isusa ne tiskaju zbog puke radoznalosti ili zbog toga što ih je masa "ponijela". Njih nosi vjera u ozdravljenje, vjera u Isusa. Žena se u strahu dotiče Isusa i odmah ozdravlja od svoga krvarenja. Ona to ne može skriti nego mu po istini sve kaza. Njena vjera je protagonist ovoga događaja. Sama ona, njena pojava je samo statist koji kreće u akciju i dobiva jednu sasvim novu ulogu u roli svoga života. Od sada je žena koja više ne krvari, od sada je žena čija se vjera očitovala.
Na drugoj strani još jedna nova situacija kojoj je također nositelj vjera. Nadstojnik sinagoge Jair dolazi Isusu s vjerom u ozdravljenje svoje kćeri koja je bolesna. No, ubrzo ga neki od njegovih žele omesti u njegovoj odluci govoreći da mu je kći već mrtva i da učitelja ne treba mučiti. Možda je Jair na trenutak i bio izgubio vjeru ili možda htio odustati, ali Isus ga ohrabruje i vraća mu vjeru. Rezultat je toga ustajanje njegove kćeri od mrtvih. I ovdje se životna uloga mijenja. Djevojka koja je bila mrtva sada oživljava i nastavlja živjeti, a oni oko nje, koji su plakali i naricali, ostaju zbunjeni. I tko zna, možda su upravo oni nastavili slijediti Isusa, možda se u njima probudila vjera koju je imao Jair!?
Oni koji površno poznaju Isusov nauk i evanđelja mogli bi reći upravo ono što sam na početku spomenuo: ništa novo. Isti šablon s novim likovima. Rezultat - ozdravljenje. Postoje i oni drugi koji su malo upućeniji u sve. No, oni znaju kako su Isusovi čini – znakovi njegove božanske moći – upravljeni samo onima koji mu se mogu pridružiti vjerom. Ovdje se može postaviti pitanje što je to vjera, kako doći do vjere i kako je očitovati. Vratimo li se na evanđeoski ulomak vidjet ćemo kako nitko od nazočnih nije definirao vjeru. Oni su je jednostavno imali. Postoje i oni koji bi je htjeli imati, ali previše nepotrebno racionaliziraju sve oko sebe. Mogli bi smo našu vjeru povezati s našim pouzdanjem u Boga, našim oslanjanjem na Boga i na Njegovu volju koja bi trebala biti naš životni put. Trebamo shvatiti svoju malenost i neznatnost, svoju ograničenost. Mi nismo stvoreni da budemo dio mase i da naš pogled bude uprt u zemlju. Naš pogled treba biti uprt u visinu, prema gore. Naš pogled treba biti uprt u Boga. Samo dok budemo zagledani u Boga moći ćemo kroz život ići u vjeri i povjerenju bez pokušaja nepotrebnog racionaliziranja i oslanjanja na svoje vlastite snage. A kada padnemo, trebamo samo podići svoj pogled prema gore i začuti ćemo glas koji će nam reći: Djevojko! Sine! Zapovijedam ti, ustani!
