Današnja IV. vazmena nedjelja ili nedjelja Dobrog Pastira posebno je posvećena molitvi za duhovna zvanja. Ove nedjelje na poseban način promišljamo i molimo za sva duhovna zvanja i zahvaljujemo Bogu za njih.
U ono vrijeme: Reče Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.« Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati. Stoga im Isus ponovno reče: »Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše. Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti. Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi. Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.« Iv 10,1-10
Današnja IV. vazmena nedjelja ili nedjelja Dobrog Pastira posebno je posvećena molitvi za duhovna zvanja. Ove nedjelje na poseban način promišljamo i molimo za sva duhovna zvanja i zahvaljujemo Bogu za njih. Molimo za sve one koji se još nisu odazvali Božjem pozivu ali isto tako za sve one koji su već rekli svoje „Da“ Gospodinu. Duhovni poziv je Božji dar i bogatstvo nama ljudima. Taj poziv zahtijeva spremnost da svaki dan u radosti srca možemo reći Gospodinu: EVO ME i taj EVO ME svjedočiti svim ljudima djelom i riječju. Prihvativši Božji poziv svatko od pastira Crkve preuzima veliku odgovornost prema ljudima koji su im povjereni. Zato je vrlo važno moliti za sve pastire u Crkvi da svoju službu obavljaju odgovorno i po primjeru koji nam je ostavio Isus-Dobri Pastir.
Crkva pred nas stavlja zanimljiv ulomak iz Ivanovog evanđelja u kojem nas Isus na slikovit način poučava tko je Pastir i koga zapravo trebamo slijediti, tj. slušati. Isus nam kaže kako ovce poznaju Pastirov glas i kako njega slijede. Svi mi bismo se trebali zapitati koga danas slijedimo i čiji glas slušamo. Imamo li doista Pastira kojeg slijedimo ili mislimo da sami sebi možemo odabrati pravi put i njime kročiti. Pastirov put sigurno nije lagan, zato mnogi brzo odustaju od njega, ali ako imamo nadu, sigurnost i vjeru u našeg Pastira taj put ćemo proći i dobiti nagradu za njega. Bez obzira za naše greške i padove, uvijek je važno ustati, pokajati se i vratiti se Pastiru koji nas sve jednako voli i ljubi. Naša zadaća je živjeti za Krista da tako uzmognemo ući na vrata spasenja. On je jednom zauvijek položio svoj život za nas, za ovce svoje. Stoga ne živimo za ovaj propadljivi svijet nego za onaj nepropadljivi.
