Povazdan brineš o nama i upravljaš nam korake, snažiš vjeru, potkrjepljuješ nadu i usavršuješ ljubav.
Ps 23, 1- 6
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam.Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja
utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva. Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću Domu prebivati
kroz dane mnoge.
Gospodine, svi te traže, svi te žele! Potrebni smo tvojeg vodstva, tvoje milosti. Potrebni smo odmora kojeg ti daješ, žive vode što struji u vječnost, od koje se ne žeđa više. Potrebni smo tvoje svjetlosti kojom našim očima daješ vidjeti, vidjeti tvoj put, vidjeti tebe, pastira ispred nas. Koliko god da zgrnemo blaga i bogatstva, kako god da si osiguramo život, bez tebe i tvoje sigurnosti i blagostanja opet nam ništa ne koristi. Ti upravljaš naše korake, stojiš ispred Crkve, svog stada, i pokazuješ pravi put, put u vječnost.
Kako je lijepo hoditi s tobom, Gospodine, slijediti tvoje korake. Život je tada ispunjen. Straha nema jer si ti s nama. Nisi samo ispred nas, nego si s nama, među nama, u sredini. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su nam. Hrabriš nas. Prostireš obilat stol i daješ nam jesti, kako bismo skupili snagu za životno hodočašće. Baš kao što si nekoć kroz pustinju vodio svoj narod i hranio ga na tom putu, brinuo se za njega da mu ništa ne nedostaje, tako i povazdan brineš o nama i upravljaš nam korake, snažiš vjeru, potkrjepljuješ nadu i usavršuješ ljubav. A tko te ne bi ljubio kad daješ bez da smo zaslužili? I tko te ne bi slijedio kad imaš riječi života vječnoga?
Pastir si i na kraju stada, pazeći da tko ne odluta iz stada drugim putom. I ako odluta, tražiš, nalaziš i vraćaš ga u zajedništvo svoga stada. I tada je radost velika jer su izgubljeni nađeni, mrtvi oživljeni, ožalošćeni usrećeni. Dobrota i milost su na putima tvojim i koji su s tobom postidjet se ne će, jer si ti, Isuse, bio izrugan i postiđen za nas. Bog u sramoti muke i patnje za iskupljenje voljenoga naroda. Tako si svojom mukom, smrti i uskrsnućem obratio sramotu i pogrdu u ponos i sjećanje, slavlje i nadu. Obrnuo si logiku svijeta i iz naše prividne stalnosti uveo si nas u svoju vidljivu sigurnost, neobraćenim ljudima često nesigurnu. No, ti si primjerom života pokazao da si uvijek pravi Pastir koji ne napušta svoje stado. Stoga ću, umilostivljen, prebivati u Domu tvome sve dane života svojega, jer kod tebe je istina – riječ života neprolaznoga. 
